Blagdan Duhova veliki je blagdan za kršćanski svijet, kada se slavi silazak Duha  Svetoga, a običaj je koji se očuvao još iz poganskih vremena i a navješćuje proljeće, buđenje i radost. Bunjevački ga Hrvati poznaju kao Kraljice.

O održavanju ovoga običaja u Tavankutu ne zna se puno, no sa sigurnošću se može reći kako je organizirano odražavan početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća, kada su pri mjesnom Kulturnom društvu »Matija Gubec« pokretačice održavanja ovog običaja bile Anica Balažević i Marga Stipić, koje su okupljale djevojčice i izrađivale prigodne krune. Prema kazivanju Lozike Skenderović, Kraljice su u Tavankutu išle i ranije, ali su se tada samoinicijativno okupljale po salašima i same sa svojim majkama i tetama uvježbavale pjevanje kraljičkih pjesama. U to se vrijeme sam ophod Kraljica nije događao jedan dan, već na prvi te drugi dan Duhova.  

 

 

 

 

Manda Skenderović iz Tavankuta sjeća se kako su Kraljice prije 60 godina išle Vuković krajem odjevene u šling, jer se šling mogao oprati, dok se svila kao svečanija odjeća nije oblačila na djecu. No, Lozika Skenderović sjeća se Kraljica odjevenih kako u svilu, tako i u šling. Cilika Dulić-Kasiba se prisjeća Kraljica s kraja pedesetih godina te organiziranja Kola na blagdan Duhova (kao i na druge veće godove), a koje je započinjalo u pet sati popodne i trajalo do osam, nakon čaga se išlo na bal.

 

I.D.

 

Opširnije u tiskanom izdanju