Maturant srednje Strojarske škole s domom učenika u Apatinu, smjer automehaničar, Želimir, najmlađi potomak sonćanske rukometne obitelji Apatinac, nedavno je ostvario san kojega sanjaju mnogi mladići njegove dobi. Iz ekipe u formiranju, koja će tek od jeseni biti uključena u neko od ligaških natjecanja, preko noći je napravio skok do prvoligaškog kluba Somborelektra.
SONĆANSKA RUKOMETNA PRIČA
»Kad je prije dvije godine moj otac, bivši rukometaš, preuzeo ekipu, odlazio sam s njim na svaki trening. Dopalo mi se viđeno, pojavila se u meni neka iskrica želje, pa sam se uključio u jedan od treninga. Ova mala lopta legla mi je na ruku od prvog kontakta. Na treninzima sam bio redovit, pa sam tako odustao i od nogometa. Radili smo dosta naporno, nadoknađivali smo ono što mnogi nauče u rukometnim školama, odnosno u pionirskoj dobi. Mladost je nestrpljiva, pa smo svi sanjali o brzom uključenju u ligaško natjecanje, no trener i čelništvo su mislili drugačije. Pretpostavljam i da su bili u pravu. Trenirali smo i igrali prijateljske utakmice protiv ekipa puno jačih od naše. Gubili smo katastrofalnim rezultatima, ali smo stjecali neophodno iskustvo, koje nam suho treniranje ne bi omogućilo. Svi smo nekako nestrpljivo iščekivali dolazeću jesen i prave, prvenstvene utakmice«, priča Apatinac.
Ivan Andrašić
Opširnije u tiskanom izdanju
