Svjesni tradicijskog bogatstva
Znamo se diviti raznim narodnim tradicijskim običajima koji su poznati u svijetu, primjerice, najvećem karnevalu na kugli zemaljskoj koji se održava u Rio de Janeirou prije uskršnjeg posta, divimo se i kada gledamo irske plesne virtouze iz plesne trupe »Riverdance«, opće su nam poznati i nazivi standardnih plesova, čije smo izvedbe mnogo puta imali priliku gledati na televizijskim programima, kao što su bečki valcer, tango, polka ili sirtaki. Mnogi od nas vole posjetiti i razne večeri ribarske tradicije, fešte koje privuku veliki broj poklonika mora, kada se uz morske delicije i vinsku kapljicu slušaju klape, a mogu se vidjeti i prikazi neki od zaboravljenih zanata, kakva je primjerice vještina opletanja demižane konopom. Primjeri su doista neiscrpni, no pitanje je - znamo li čuvati i diviti se i našem kulturnom naslijeđu ovdašnje hrvatske manjinske zajednice?
Ovogodišnji »Susret Šokadije« u Beregu još je jedna potvrda da smo svjesni tradicijskog bogatstva koje imamo. »Susret« je organiziran u okviru manifestacije »Šokci i baština«, a jedna od kvaliteta ovoga programa sadržana je u tome što je u pitanju zajednički projekt udruga podunavskih Šokaca. Na »Susretu Šokadije« prikazan je dio svadbenih običaja, naravno nisu izostali ni bećarci, a u dijelu programa predstavljene su i specifičnosti narodnih nošnji iz šokačkih mjesta Podunavlja. Šokci su očuvali vlastitu kulturnu baštinu, a znamo da kulturno naslijeđe stvara i čuva identitet jedne zajednice. Kulturno naslijeđe stvarano generacijama ukazuje na društveno-kulturnu razinu razvoja određene zajednice, a u cijeloj ovoj priči veoma je važno upravo prepoznavanje značaja kulturnog naslijeđa jedne manjinske zajednice, jer takvo prepoznavanje stvara uvjete za njeno očuvanje i u budućnosti. Kulturna baština je nenadomjestiva i zbog toga je njeno očuvanje na odgovornosti sljedećih generacija. »Susret Šokadije« je još jedan doprinos očuvanju i nematerijalnih aspekata kulture u društvenim običajima, koji sadrže pokazatelje društvenih vrijednosti i tradicije, dakle običaja, čiji su sadržatelji i materinski jezik i duhovne vrijednosti. Tako je ovaj »Susret« predočio vlastitu priču, dio priče o podunavskim Hrvatima i tom pričom i afirmativnim pristupom kulturnom naslijeđu pružio mogućnost doticanja prošlosti.
Nedavno je pokrajinski tajnik za kulturu i javno informiranje Slaviša Grujić posjetio općinu Bač. Vlada APV je već uložila sredstva u rekonstrukciju i zaštitu utvrde u Baču i dijelom franjevačkog samostana, kao i manstira u Bođanima, a očekuje se još ulaganja. Naravno, bez osiguranja sredstava, kako domicilne, tako i matične države, nemoguće je očuvanje specifičnog kulturnog naslijeđa jedne manjinske zajednice, ali je isto tako važno da institucije i udruge hrvatske manjinske nacionalne zajednice nastave s poslom identificiranja, dokumentiranja, istraživanja naše kulturne baštine, ali i da putem formalnog i neformalnog obrazovanja promiču vrijednosti našeg materijalnog i nematerijalnog kulturnog naslijeđa.
Z. S.
