Humanitarno-terapijska Zajednica za pomoć ovisnicima – Hosana osnovana je prije pet godina. Zajednica je smještena u objektu pokraj Starog Žednika, a štićenici u njoj ostaju oko tri godine, do konačnog oporavka. Osnivač ove Zajednice i njen upravitelj vlč. dr. Marinko Stantić kaže kako se na takav korak odlučio kada je 2003. godine s prijateljem svećenikom išao u Međugorje. 

»On me je odveo u zajednicu ovakvoga tipa – Zajednicu Cenacolo. Tu sam se po prvi put susreo s ovisnicima koji se oporavljaju kroz zajednicu. Inače, osnivačica Zajednice Cenacolo, sestra Elvira Petrozzi, bila je začetnica ove ideje u Saluzzi, u Italiji, još 1983. godine. Božja providnost je htjela da se tamo u međugorskoj zajednici susretnem sa štićenikom iz Sombora. On nam je dao svjedočanstvo o svom silasku u drogu i kako se oporavlja kroz zajednicu. Bila je to potresna priča. Ostao sam zatečen. Presudna je bila jedna njegova rečenica: 'Velečasni, samo da vam kažem, u Srbiji ne postoji niti jedna ovakva zajednica, a velika je potreba!' To me je oborilo s nogu. Dugo sam razmišljao o toj izjavi. Osjećao sam se jadno. Kao da mi je rekao: 'Mi umiremo, a vi za to ne marite! Hvala vam što nas pokapate'. Užasan osjećaj. Da skratim priču, raspitivajući se i obilazeći takve zajednice došlo se i do Zajednice Hosana.« 

Zvonko Sarić

Opširnije u tiskanom izdanju