Kao i svake godine, poslije blagdana Uzvišenja svetog križa pitomo slavonsko selo Oprisavci pokraj Slavonskog Broda bilo je mjesto tradicionalnog okupljanja iseljenih Petrovaradinaca, u zajedništvu sa svojim sugrađanima koji su ostali živjeti u svom rodnom mjestu.
Naime, Petrovaradinci su stoljećima stajali na vjetrometini zbivanja, a povijesna sudbina im nikako nije bila naklonjena. Tako ih je vrtlog života u devedesetim godinama prošloga stoljeća ponovno stavio pred nova životna iskušenja, u poseban povijesni i društveni kontekst, kada su u masovnom egzodusu srijemskih Hrvata i oni morali napustiti svoj rodni grad. Ali, bez obzira na gorčinu i nepravdu koju su tada doživjeli, znali su Petrovaradinci da ih mržnja i osveta u novoj životnoj prekretnici neće odvesti u novi početak, nego da im pokretačka snaga za bolju budućnost mora biti jedino ljubav i zajedništvo. A upravo ta ljubav i zajedništvo, koje tradicionalno krasi Petrovaradince, ponovno su zablistali prošle nedjelje kada su se stanovnici ovog starog i slavnog grada na desnoj obali Dunava, ponosnog na svoju bogatu prošlost i tradiciju slobode i pravde, okupili kako bi ponovno prošetali stazama svog djetinjstva i svoje mladosti te odškrinuli dio neizbrisive hrvatske povijesti Srijema i Petrovaradina.
Zlatko Žužić
Opširnije u tiskanom izdanju
