Po zanimanju diplomirana pravnica, master ekonomije, Ankica Jukić-Mandić je zanimljiva sugovornica za naš tjednik jer obnaša više dužnosti u hrvatskoj zajednici. Dužnost članice Izvršnog odbora HNV-a zadužene za informiranje obnaša od prosinca 2011. godine. Trenutačno je članica Predsjedništva i Vijeća DSHV-a i dopredsjednica MO DSHV-a Novi Sad kao i članica Vijeća za međunacionalne odnose Grada Novog Sada. I svojim redovitim poslom vezana je za hrvatsku zajednicu: uposlena je u Pokrajinskom tajništvu za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice gdje radi kao prevoditeljica za hrvatski jezik i tajnica povjerenstva za provjeru znanja kandidata za stalne sudske tumače. Prije ovoga, radila je kao stručna suradnica na Fakultetu za ekonomiju i inženjerski menadžment u Novom Sadu, a i kao odvjetnička vježbenica.
HR: U kolikoj mjeri hrvatska nacionalna zajednica u Vojvodini može biti zadovoljna informiranjem na svojem materinjem jeziku?
Na žalost, voljela bih da na ovo pitanje mogu odgovoriti pozitivno i reći da smo bar zadovoljni ali nismo. Pri tome ne upućujem kritike na rad medija za koje me pitate nego cjelokupna situacija kada je u pitanju hrvatska zajednica i područje informiranja je stalno u nekom »statusu quo«. Problemi se vrte od toga da negdje nismo zastupljeni u lokalnim samoupravama na čijem teritoriju žive pripadnici naše zajednice, zbog animoziteta lokalne samouprave ili mehanizama koji dopuštaju da se neke stvari koje su pozitivnim propisima predviđene mogu ipak anulirati, do onih da tamo gdje imamo program nemamo dovoljnu satnicu ili dovoljan broj suradnika. Tamo gdje i to imamo postoji nezadovoljstvo po drugim osnovama. Kada sagledate tu gomilu problema koja ljudima izvana izgleda samo kao naša neažurnost da rješavamo te probleme, što mene osobno veoma ljuti jer je za malene korake u odnosu na ono što imaju druge nacionalne zajednice potrebna velika snaga i upornost da bismo nešto postigli.
Davor Bašić Palković
Opširnije u tiskanom izdanju
