Postavlja se dakle pitanje, jesmo li, i u kojoj mjeri, i sami svjesni svojih prava, ili nam je još uvijek lakše utapati se u većinu, ne želeći se na taj način javno deklarirati kao pripadnici jedne, ne baš tako omiljene manjinske zajednice!?
Iako se o službenoj uporabi hrvatskoga jezika u Republici Srbiji, s posebnim osvrtom na pojedina područja kao što su Bačka, Srijem i Banat, u »Hrvatskoj riječi« pisalo više puta i s različitih aspekata, ovoga puta pokušat ćemo tom pitanju pristupiti s drukčije polazišne točke. Većina autora se u razradi ove teme bavila samim položajem Hrvata u Republici Srbiji te sukladno tomu i nekim od Ustavom zajamčenih prava, pravom na uporabu materinjeg jezika i pisma te pravom na obrazovanje na jeziku nacionalne manjine, što nam je pružilo precizniji uvid u samo stanje stvari i probleme na terenu tj. diskriminaciju u odnosu na neke druge, manje brojne manjinske zajednice koje žive na ovim prostorima, a koje pak uživaju veća prava kada je u pitanju npr. obrazovanje ili informiranje na jeziku nacionalne
manjine.
Željka Zelić
Opširnije u tiskanom izdanju
