Na ovogodišnjem Festivalu ekološkog filma »Drvo«, koji je održan u Subotici, jedan od predavača bio je i Kristijan Vojnić. Ovaj arhitekt porijeklom iz Subotice s trenutnim mjestom prebivališta u Zagrebu, govori za naš tjednik o pojedinim područjima ekologije i zasad još uvijek nesvakidašnjem načinu življenja u skladu s prirodom kojega promovira.
HR: Kada je počeo Vaš, da tako kažemo, život u skladu s prirodom? Koliko je usamljen taj put i kakva je podrška okoline?
Moj život je počeo na salašu, gdje ni dan danas nema komunalnog odvoza otpada, i kad sam našao plastični kotačić od svog malog vlaka na njivi s kukuruzima (jer je tamo dospio sa stajskim gnojem koje je iznešeno na njivu) – imao sam direktni mali uvid o međupovezanosti svih stvari.
Nastojimo živjeti u skladu s okolišem i podržavati njegov bio-kapacitet, no još uvijek smo daleko od sklada. Sklad je skup u društvu koje masovnošću postiže cjenovnu pristupačnost. Sam put od Zagreba do Subotice je ostavio CO2 trag za sobom.
Na usamljenost sam navikao, tako da me zapravo čudi sve veća podrška okoline (uključujući i masovne medije, novine, radio, televizija) – jer ja bih radio to što radim, uvjeren da je to ispravno, bez obzira postoji li ta podrška ili ne. No, s druge strane, podrška supruge mi je puno bitnija!
Interes javnosti osjetno raste, jer sve više ljudi jednostavno uviđa (što na svojoj koži, što na primjerima oko nas) besmislenost ovakvog civilizacijskog modusa vivendi.
Marina Balažev
Opširnije u tiskanom izdanju
