Prije ravno 150 godina, 30. ožujka, rodio se u nizozemskome gradiću Grof-Zundertu, u familiji protestantskoga svećenika i trgovca umjetninama, najsenzibilniji i najubogiji od svih velikana suvremene likovne umjetnosti, slikar Vincent van Gogh.
Životni je put počeo kao trgovac slikama, potom je radio kao knjižar, bio je propovjednik, a 1880. se potpuno i predano posvetio slikanju. Za života je prodao tek jednu sliku i, da nije bilo materijalne i moralne pomoći brata Thea, te djelomične, kolega mu Paula Gaugina i velikoga Matisse-a, zacijelo bi umro od gladi. Ovako je umro od surovosti svijeta, koji - kako je to lijepo opjevao američki kantautor Don McLean, u možda najljepšoj baladi folk-rocka sedamdesetih godina minuloga stoljeća, »Vincent nije bio smišljen za nekoga tko je toliko divan«…kao pokojni Van Gogh što je bio.
Pokušao je samoubojstvo u azilu za umobolne gdje su ga strpali pred konac života, 27. srpnja, 1890. godine, u idi-ličnom mjestašcu na jugu Francuske, Over-Cir-Louase.
Preminuo je nakon dva dana.
