Vojvođanski filozof Alpar Lošonc jedan je od najvećih intelektualaca danas u Srbiji. Teme kojima se bavi su mnoge – od politike, preko multikulturalizma, do ljudskih i manjinskih prava, te je posebno zanimljiv sugovornik za jedan manjinski medij poput našega. Alpar Lošonc je redoviti profesor na Fakultetu tehničkih znanosti u Novom Sadu, na Katedri za društvene znanosti, a od 1991. predaje i u Segedinu. Od 2000. direktor je Centra za multikulturalnost i glavni urednik časopisa »Habitus«. Najznačajnije njegove knjige su: »Suverenitet, moć i kriza«, »Moć kao društveni događaj« i »Moderna na Kolonu«.
HR: Kako ocjenjujete rezultate parlamentarnih i predsjedničkih izbora u Srbiji?
Izbori su sve više nemisaoni, katkada s elementima farse. Pred biračima se pojavljuju teme koje imaju populistički naboj ili, ako tako hoćete, dobivaju neobavezno populističko značenje. Evo nekih usputnih primjera: korupcija, zapošljavanje na partijskoj liniji, Europska Unija. Naravno, svatko bi želio živjeti u društvu gdje ima manje korupcije, gdje teče med i mlijeko. Tko bi mogao proturječiti tomu? No, ako vidite partiju koja se poziva na ove kriterije možete se kladiti u to da nema nikakvu ideju, da je potpuno prazna. To su slogani koji se mogu izreći bilo kada i u bilo koje vrijeme bez ikakvog rizika, a da ste pritom revnosno udovoljili nekim kriterijima društvene korektnosti. Daleko ozbiljnije pitanje koje svi naravno izbjegavaju: a zašto korupcija, zašto je ona strukturalni fenomen, a ne nešto što pada s neba? Umjesto gromoglasnih izliva protiv korupcije moralo bi se objasniti da mnogi ljudi opstaju samo na osnovi toga što bivaju dijelovi onoga što se zove funkcionalna korupcija. Isto je i sa zapošljavanjem: umjesto praznog moraliziranja u pogledu partijskih obrazaca, zadatak je objasniti zašto je to način opstanka? Postoji li možda nešto strukturalno u ovom društvu što sustavno stvara nužnost takvog zapošljavanja? A odgovori su užasno slabi: neki ukazuju na zle namjere različitih aktera, neki pak kulturalistički na balkanske prilike. Ni jedno ni drugo ne vrijedi ništa. Isto je i s Europskom Unijom: svi primjećuju da je prašina uskovitlana, da se nešto krupno događa, da je cio koncept izložen ozbiljnom izazovu. Jedan odgovor je onaj poznati koji se raduje: najzad Europska Unija propada. Drugi odgovor kaže: zarad oportunosti ne smijete razmišljati. Shodno tomu, teme o korupciji, o partijskom zapošljvanju, kao i o Europskoj Uniji na navedeni način predstavljaju mogućnosti da ne govorite o ozbiljnim, odista strukturalnim stvarima. Zato je to populizam, i uzgred da spomenem, uspon socijalista i Dačića barem dijelom se može objasniti time da su uskočili u ovo polje ispresjecano populističkim sadržajima. Nisu oni toliko dobri, koliko su drugi neuvjerljivi.
Davor Bašić Palković
Opširnije u tiskanom izdanju
