Disproporcije
Unutar hrvatske zajednice odavno se vode rasprave oko toga tko je »kriv« što Hrvati kao nacionalna manjina još uvijek u mnogim segmentima nisu jednaki s ostalim nacionalnim manjinama u Srbiji. Nejednakost se odnosi, prije svega, na brojnost i stupanj izgrađenosti institucija – obrazovnih, kulturnih i medijskih, a sve je to povezano s nejednakom količinom sredstava koja se izdvajaju za programe i projekte nacionalnih zajednica. O odnosu Srbije i Hrvatske prema kulturnom naslijeđu svojih nacionalnih manjina, kao i o odnosu država matičnih naroda prema kulturnom naslijeđu svojih dijaspora u susjednim državama, pročitajte u ovome broju analitički tekst potaknut rezultatima najnovijeg natječaja Ministarstva kulture Republike Srbije iz oblasti kulturnog naslijeđa. Na ovomu je natječaju »izdvojeno« – vjerovali ili ne – 1.200 eura dvama aplikantima neizravno vezanim za područje hrvatske kulture, a od 596 podržanih projekata tek tri imaju izravni doticaj s hrvatskom zajednicom.
Ni na pokrajinskoj razini, čini se, situacija nije bolja te je na posljednjoj sjednici Hrvatskoga nacionalnog vijeća odlučeno da će se obratiti Pokrajinskom tajništvu za kulturu i javno informiranje s upitom zbog čega postoji tolika disproporcija dodijeljenih sredstava hrvatskoj u odnosu na ostale nacionalne zajednice. U ovom slučaju radi se o sufinanciranju izdavačke djelatnosti. Problem su i prostorije i uredi za rad, jer hrvatske institucije u Srbiji uglavnom nemaju vlastite prostore te proračunska sredstva moraju koristiti za zakup ili pak ulagati u kupnju prostora. S druge strane, pokrajinska Vlada ulaže u prostore institucija nacionalnih manjina, pa je tako, primjerice, prošlog tjedna potpisan ugovor vrijedan tri milijuna dinara za adaptaciju budućeg Muzeja vojvođanskih Slovaka. Izdvojena su i sredstva za rješavanje prostora zavoda za kulturu vojvođanskih Rusina i Slovaka, dok HNV mora iznalaziti rješenja kako osigurati prostor za ZKVH. Mogli bismo nabrajati i druge oblike i vrste disproporcije, ali ne bismo se zbog toga ni malo bolje osjećali. Ni u slučaju da imenujemo jednoga ili dva »krivca« postojeća situacija se ne bi promijenila. U svakom slučaju, utvrđivanje postojećeg stanja i evidentiranje disproporcija prvi je korak u mnogo težem zadatku – njihovu ispravljanju.
J. D.
