Nakon prošlotjednog priopćenja sa sjednice Vijeća DSHV-a, javnosti se svojim pisanim reagiranjem obratio bivši predsjednik te stranke Bela Tonković.

    »Politička stranka DSHV je ovih dana objavila izjavu za javnost u kojoj me je teško napala.
    Ako objavite tu izjavu, onda se pozivam na Zakon o informiranju Republike Srbije i tražim da objavite i moju reakciju u cijelosti:
    Rukovodstvo novoosnovane DSHV nastavlja sa starom praksom nekih svojih članova, koju su dobro naučili u komunis-tičkim vremenima na rukovodećim položajima i u komitetima, da neistinitim optužbama – po principu tri puta ponovljena laž postaje istina – spletkama i šarlatanstvom razara sve oko sebe i uvodi jednoumlje, prikazujući to kao jedinstvo. I optužbe iz najnovije ‘izjave za javnost’ imaju isti cilj: insinuacijama i iskrivljivanjem činjenica diskreditirati Belu Tonkovića. Očito je da im je moja malenkost glas savjesti.
    Dosadašnje optužbe za navodno otuđe-nje novca, koje su protiv mene lansirali preko svog glasnogovornika, na sudu su se pokazale kao neistinite, pa su na svog glasnogovornika navalili sav teret izgubljenog sudskog postupka (vjerojatno čak i zatvora!), nemilosrdno ga odbacili kao staru krpu i isključili iz stranke da ne bi unutar same stranke imali svjedoka za svoje makinacije.
    Međutim, to nije sve – plan je daleko opsežniji:
    Silnim smjenama i isključenjima iz stranke (stara komunistička praksa političke čistke!) oni nastoje kod intelektualaca uništiti volju za političkim angažmanom, a svojim neozbiljnim ponašanjem i svađalaštvom otjerati narod s političke scene, svesti ga na potpolitičku razinu i uništiti sve što je na političkom planu postignuto od 1990. do 2003. To je isto što je SK uradio s hrvatskim proljećem 1971.: progon nacionalno svjesnog, demokratski orijentiranog i profiliranog političkog kadra i dominacija nedemokratskih snaga.
    To je pravi razlog za razdor u hrvatskom korpusu u Vojvodini, a plod je njihovog kontinuiranog ponašanja.
    Nekim formalnim spajanjem nepostojeće stranke s potpuno uništenom strankom razdor se ne može nadvladati. Time se samo zatvaraju oči pred stvarnošću, povlači se u autizam i naivni vuku za sobom u političku propast. Narod to vidi i zato ignorira sadašnji DSHV, pa se on sveo na manje od subotičke podružnice iz ‘tonkovićevog razdoblja’.
    Na svu sreću vremena su se promijenila i neće biti baš tako kako planira rukovodstvo sadašnjeg DSHV-a.«