Željko Knežević nalazi se na mjestu tajnika DHK (Društva hrvatskih književnika) još od davne 1985. godine, što znači da je proveo gotovo dva desetljeća na odgovornoj funkciji svojevrsnog koordinatora brojnih aktivnosti ovog Društva. Po obrazovanju je diplomirani pravnik, te je prije uposlenja u DHK radio u privredi, ali kako je i sam pjesnik i iza sebe ima devet samostalnih zbirki pjesama, uz nedavno objavljene »Izabrane pjesme«, dogodio se kvalitetan spoj struke i vokacije.
4Što znači biti tajnik DHK-a?
Mjesto tajnika Društva hrvatskih književnika obuhvaća spoj organizacijskih poslova (platni promet, ugovori, honorari) i koordiniranja svih djelatnosti Društva u smjeru organiziranja aktivnosti poput brojnih književnih manifestacija, izdavaštva i ostalih važnih segmenata za nesmetano djelovanje naše institucije. Primjera radi tijekom godine organiziramo dvadesetak raznovrsnih manifestacija, domaćih i stranih, objavljujemo brojne natječaje, održavamo književne tribine i slično.
4Koje biste književne manifestacije izdvojili iz bogatog godišnjeg opusa?
Izdvojio bih tradicionalne Zagrebačke književne razgovore koji imaju i međunarodni karakter, te odnedavno uvedeni pjesnički festival koji će se po treći puta održati kod nas.
4Gotovo dva desetljeća ste na vrlo odgovornoj funkciji tajnika DHK-a još od vremena bivše zajedničke države kada je predznak hrvatski bio često problematičan?
To je vrlo kompleksno i slojevito pitanje o kojemu bi se moglo ispisati stotine dnevničko-proznih kartica, a ako nekada budem pronašao vremena, ja ću to i učiniti. Moj dolazak na ovo mjesto zbio se u vrijeme kada se na planu svih književnih društava osjećala stanovita napetost, a samome raspadu bivše zajedničke države je prethodio i raspad Saveza književnika Jugoslavije. U vrijeme nastajanja hrvatske države vladao je ogroman entuzijazam propraćen snažnim emocijama i željom za slobodnim iskazivanjem hrvatskog intelekta.
4Društvo hrvatskih književnika ušlo je u svoj drugi vijek postojanja kao jedan od stupova promicanja napredne hrvatske misli.
DHK je startalo s radom 22. travnja 1900. godine, kada je jedna skupina entuzijasta, novinara, pisaca u sklopu Matice hrvatske, koja je uzgred »starija sestra« DHK-a, odlučila organizirati ustanovu koja bi prije svega socijalno pomogla i bila ispomoć među tadašnjim hrvatskim književnicima. A sve to i danas, nakon stotinu godina aktivnog djelovanja, spada u temeljite zadaće društva oličene kroz autorske honorare i skrb o svojim članovima.
4Prošla godina donijela je raskol između hrvatskih književnika i osnivanje nove institucije povezivanja društva hrvatskih pisaca.
Cijela ta stvar oko osnivanja novog udruženja hrvatskih pisaca me osobito žalosti, s obzirom da se bližim svome umirovljenju i da sam doživio nakon toliko godina podjelu među hrvatskim književnicima. Vjerujem da se u cijeloj stvari krije politička pozadina. Interesantno je spomenuti kako imamo tridesetak članova koji su članovi u oba društva.
4Oduvijek su se vodile polemike o kriterijima za prijam u DHK. Pojas-nite nam malo što je potrebno za članstvo u Društvu hrvatskih književnika?
Prijam u članstvo našeg društva temelji se prema odredbama statuta DHK, koji se povremeno mijenjao, te su se kriteriji od vremena kada je društvo brojilo stotinjak članova do danas, kada ono broji oko 530 redovitih članova, u mnogome promijenili.
Tako da su kriteriji sada malo više pooštreni i uvjet za prijam su, prema odredbama statuta koji je na snazi, najmanje tri objavljene knjige koje imaju određenu pozitivnu književnu recenziju. Brojka tri nije meritorna, jer može biti i desetak naslova koji su manje kvalitativne vrijednosti prosuđene od strane prosudbenog povjerenstva i odbora, a postoje i izuzeci, kada je u pitanju objavljena samo jedna ili dvije knjige koje svojom opće priznatom vrijednošću zavređuju da njihov autor bude prim-ljen u DHK.
4Članstvo u DHK imaju i književnici iz dijaspore.
To je jedna izuzetno zanimljiva tema i mogu reći da je izvan prostora Republike Hrvatske primljeno oko 40 ljudi koji pišu na hrvatskom jeziku, naveo bih primjer Gradišćanskih Hrvata, Hrvata iz BIH, Mađarske i odnedavna i nekolicine književnika iz Vojvodine koji su primljeni u naše članstvo, što prije jednostavno nije bilo moguće.
4Na koncu, kakvi su daljnji planovi DHK za ovu godinu?
Kao što sam već rekao DHK ima veoma zgusnut program i raspored raznovrsnih kulturnih manifestacija koje organizira tijekom cijele godine, ali bih istaknuo kako redovito tiskamo dva književna časopisa. »Republika«, izlazi jednom mjesečno, i »Most-Bridge« tis-kan na engleskom jeziku i namijenjen je stranom tržištu, a tu je i naša mala knjižnica koja pretežito tiska knjige suvremenih hrvatskih pisaca.