SAMI PRED SOBOM
Možda nikad u povijesti nismo bili tako izravno suočeni sami sa sobom. Prvi put na hrvatskom tlu nemamo više ni jednog stranog vojnika. Nemamo više gazde, pa ni jape. Nakon 2000. godine politička struktura u Hrvatskoj prvi je put suočena sama sa sobom i s vlastitom odgovornošću, i nema prava tražiti opravdanja u dru-gima… Iznimno je važno paziti da se, makar i nehotice, generalno ne obez-vređuje sve ono što predstavlja jedan narod. Ako sve stranke i svi političari u Hrvatskoj ne valjaju, što ćemo onda? Hoćemo li opet naći gazdu, ili japu? Ivica Račan, hrvatski premijer, »Novi list«, 9. ožujka 2003.
DOBRI ZA POREZ
Činjenica je da je do poraza starog režima, koji je bio veoma blizak nacionalističkim idejama, i takođe povezan s inter-etničkim sukobima na ovim prostorima, došlo delom i zaslugama pripadnika nacionalnih manjina, makar samo njihovim glasovima. To, naravno, smeta pora-ženim snagama, upravo koliko i činjenica da su nacionalne manjine, zahvaljujući aktivnom učešću u rušenju Milo-ševića, dobile i svoj deo kolača vlasti. Upravo to učestvovanje u vlasti iritira one koji su navikli da se manjine ništa ne pitaju jer je za poražene snage sasvim normalno da se manjine ništa ne pitaju: oni su prvorazredni građani samo kad je trebalo plaćati porez za ratove. Poražena ideologija, toga moramo biti svesni, ipak ima puno pristalica; nisu svi ljudi promenili pogled na svet 5. oktobra. Dr. Tamaš Korhec, pokrajinski sekretar za nacionalne manjine, up-ravu i propise, »Dnevnik«, 9. ožujka 2003.
Moćni jataci
Ko je bivšem direktoru RTS-a Dragoljubu Milanoviću pomogao da umakne od višegodišnje robije? Ministar policije gotovo sa zadovoljstvom utvrđuje da njegovi nisu krivi jer deluju kada i ako to nalože sudije; ministar pravde ponovo preti, majci, da će pod hitno da lustrira svoj atar, a čaršijska javnost razmatra lažne pasoše, moguća utočišta, jatake i prijatelje begunaca koji su ostali moćni i posle 5. oktobra. Milica Đorđević, novinar, »Srpska reč«, 26. veljače 2003.
Nestali general
Što se tiče gospodina Ante Gotovine, bez obzira na to koliko tko bio nezadovoljan, pa i mi sami, dosadašnje potrage nisu urodile plodom. Naravno da je to interesantna tema i da se koristi u kontekstu ispunjavanja obveza Hrvatske prema Haaškom sudu. Zanimljivo je da postoje osobe koje su ga vidjele kako se kreće u diplomatskim krugovima. Gospodin Gotovina ne poštuje institucije hrvatske države i to jest problem. Priče da se hrvatskoj vladi dostavljaju informacije gdje se on nalazi su neozbiljne i u to ne bih ulazio. Mislim da je to jedan od oblika pritisaka na Hrvatsku koji se koristi. Goran Granić, potpredsjednik Vlade RH, »Vjesnik«, 5. ožujka 2003.
Neka me razapnu
Naprimer, zašto nismo prihvatili Plan Z 4 u Hrvatskoj? Iskreno, neka me Srbi razapnu, ali ja bih im u Hrvatskoj manje dao. Imali su najviši stepen autonomije, a to su odbacili. Sećam se razgovora sa tim Martićevim knindžama - nije nama cilj samo da zaštitimo Srbe, već da presečemo vezu Hrvat-ske i Dalmacije i onemogućimo za sva vremena stvaranje bilo kakve funkcionišuće hrvatske države. Pa da li su Hrvati baš toliko jadni i slabi da to prihvate?! Onda se završilo sa bežanijom i haosom. Slično je i sa Kosovom. Aleksa Đilas, sociolog, povjesničar i suradnik harvardskog sveučilišta, »Slobodna Bosna«, 6. ožujka 2003.
Veliki datum
Srbija i Crna Gora prvi put će nakon 85 godina biti u međunarodnoj zajednici prepoznate po svojim državnim imenima i zato će ovaj datum biti upisan velikim slovima u istoriji naših međusobnih odnosa. Ostale su svoje i ostaće da žive trajno i onoliko zajedno koliko to budu tražili njihovi interesi i htjeli njihovi građani privrženi demokratskim idealima i vrlinama pragmatičnih društava, verujem kao i sve druge evropske i civilizovane države i narodi u njima. Svetozar Marović, predsjednik Srbije i Crne Gore, »Danas«, 8. ožujka 2003.
Neozbiljne ucjene
Mi Mađari u Vojvodini, možemo da ucenjujemo našu matičnu državu zbog uvođenja viza, ali to je vrlo neozbiljno jer je ulazak u EU njen državni interes. Idealno bi bilo da Mađarska i Srbija istovremeno uđu u EU, ali već sada je jasno da se to neće dogoditi, pa nam preostaje da činimo sve kako bi i Srbija što pre ušla u elitno društvo evropskih država. Sándor Pál, lider DZVM, »Večernje novosti«, 11. ožujka 2003.
