Europska komisija preporučila je u svom avisu da se otvore pregovori s Hrvatskom o njenom punopravnom članstvu u Europskoj uniji. Time je Hrvatska dobila službenu potvrdu da je na dobrom putu, da uspješno ispunjava postav-ljene standarde i da je sposobna preuzeti obveze kojima podleže cjelokupno članstvo u EU. Između ostalog, te se obveze odnose i na odnos države prema nacionalnim manjinama. U Srbiji će ova vijest biti primljena kao elementarna nepogoda, iako bi bolje bilo da se shvati kao dobar primjer.
    Kad već povlačimo paralelu i spominjemo manjinsko pitanje, recimo da je hrvatskoj zajednici u Vojvodini za prvo polugodište ove godine odobreno iz pokrajinskog proračuna 880.000 dinara, što ju je po visini iznosa svrstalo na pretposljednje mjesto među svim ovdašnjim nacionalnim manjinama. Ova cifra je predviđena za funkcioniranje svih tridesetak hrvatskih institucija i udruga, a jedino još NIU Hrvatska riječ ima dodatni redoviti izvor financiranja iz proračuna Vojvodine, budući da je ona jedina profesionalno ustrojena ustanova među vojvođanskim Hrvatima.
    No, i to je puno više od onoga što se nacionalnim manjinama vraća iz srbijanskoga proračuna od prikupljenog poreza. Taj izvor za Hrvate gotovo da i ne postoji, osim na simboličkoj razini, gdje je također Hrvatska riječ jedan od rijetkih korisnika, ako ne i jedini. Tako je bilo do sada, a kako će biti od sada, nazire se iz prvih izjava novih republičkih dužnosnika. Na primjer, savjetnik ministra za kulturu i medije Republike Srbije Bora Đorđević (da, Bora Čorba!) kaže da će Ministarstvo ubuduće financirati one projekte koji imaju predznak nacionalno i pravoslavno, a da će prva žrtva ‘novog vala’ biti novosadski Exit, za koji savjetnik kaže da »čisto sumnja« da će biti poduprt, kad već postoji Zaječarska gitarijada. Uz ovu izjavu Bore Čorbe, valja naglasiti još jednu njegovu u ulozi savjetnika ministra, a to je da on osobno nema »ništa protiv umjetnika iz Hrvatske«, ali da nema ni namjeru tamo svirati, jer »zaboga, nismo se mi igrali klikerima, nego ratovali«.
    Đorđevićev šef ministar Dragan Kojadinović, opet, u središtu je pažnje zbog izjave da će inzistirati da svi koji budu radili na obnovi izgorjeloga manastira Hilandar budu pravoslavci, što također upućuje na zebnju da bi se građani Srbije druge vjere i druge nacionalnosti s novom Vladom mogli naći na različitim tračnicama.
    U tom smjeru idu i kandidature za iduće predsjedničke izbore, u kojima vladajuća koalicija takozvanog demokratskog bloka, suprotstavljajući svog ‘drugog’ čovjeka ‘prvom’ čovjeku oporbe, širom otvara vrata radikalskome kandidatu. I u dosadašnjem kratkotrajnom stažu Koštuničine Vlade mnogi analitičari su već prepoznali ulagivanje radikalima, a ako se ponovnim cijepanjem petolistopadskih glasova Tomislav Nikolić nađe u predsjedničkim odajama, bit će to samo potvrda faktičkoga stanja. Stvari polako dobivaju pravo ime, reklo bi se.
    A Europa? Koga je ovdje za nju još briga?