Knjiga Kornelija Kovača »Tamne dirke« autobiografska je proza koja podrazumijeva narativan tekst u kojemu se prati način diskurzivnog oblikovanja osobnog života i književna proizvodnja osobnog identiteta, a što znači identičnost između pripovjedača, lika i autora. O osobnom životu se najčešće piše s određene vremenske distance. Kornelije Kovač uspješno je ovom knjigom ostvario težnju da autentičnom pričom identificira dio vlastite prošlosti.
    Autobiografskim kontinuiranim pripovijedanjem Kornelije Kovač slijedi događaje iz perioda svog života koji je proveo u Španjolskoj, ali autor strategijom retrospektivnog pripovijedanja projicira i dijelove svoga života koje je proveo u Subotici, Beogradu i Londonu.
    Kornelije Kovač rođen je 1. siječnja 1942. godine u Nišu. Srednju muzičku školu završio je u Subotici, a Muzičku akademiju u Sarajevu. Kao skladatelj, pijanist i producent postigao je velike uspjehe u popularnoj muzici, a za moju generaciju ostat će ponajviše upamćen kao lider sastava Korni grupe iz vremena kada smo moji vršnjaci i ja bili osnovci i kada smo se tek počeli upoznavati s glazbom sastava koji su bili pioniri rock zvuka. Sastavi kao što su Korni grupa, Indexi, Grupa 220, Yu grupa ili Pop mašina tvorili su za nas mitsko vrijeme u kojemu nismo sudjelovali kao odrasli, a s njime su nas upoznavali stariji prijatelji, braća i sestre.
LONDON-BEOGRAD-MADRID: U knjizi »Tamne dirke« Kornelije Kovač piše o svom radu aranžera u londonskom studiju Central Recorders i o prijateljstvu s Peterom McNameejem koji je radio u istom studiju kao snimatelj. Nakon povratka u Beograd koncem sedamdesetih godina Kornelije Kovač je stalno na relaciji Beograd-London-Beograd, surađuje sa španjolskim producentom, glazbenikom i pjevačem Antoniom Moralesom, početkom osamdesetih je na koncertnoj turneji u Španjolskoj s Moralesovim sastavom, a surađuje i s brojnim španjolskim zvijezdama popularne muzike. Pokraj brojnih odlazaka i dolazaka iz Cervantesove zemlje, Kovač među ostalima producira i albume Bajage i instruktora, Bulevara, Kerbera i Riblje čorbe. U glavni narativni tok uključene su mnoge sekvence teksta koje bacaju svjetlo na okolinu, dočaravaju atmosferu prostora i upotpunjuju ambijentalnost španjolskih gradova i muzičkih studija. Retrospektivnim pripovijedanjem Kovač nam predočava i njegove dane iz djetinjstva i mladosti koje je proveo u Subotici, početak rada s Korni grupom, koncert u hali Tivoli u Ljubljani, razgovor s Miljenkom Prohaskom koji je bio dirigent Zagrebačkog jazz orkestra. Kovač u knjizi piše i o godinama kada je zajedno s porodicom postao stanovnik Madrida, kao i o gorčini kada se početkom devedesetih godina počela širiti ratna groznica i kada se počinju emitirati užasne slike nasilja iz zemlje u kojoj je Kovač živio četredeset i pet godina.
U POTRAZI ZA LJEPOTOM GLAZBE: Tekst knjige sadrži i mnoge melankolične i sanjarske sekvence, jer pokraj učešća u ‘velikom’ i ‘superiornom’ svijetu španjolskih estradnih junaka, Kornelije Kovač je u stalnoj potrazi za ljepotom glazbe i za ljepotom ljubavi. U svome tekstu Kovač ne iskazuje želju za ispraznim događajima, doživljajima i avanturama koje su vezane za show-bussines, tako da autor ne prikriva svoje nelagode, simpatije i antipatije. U podtekstu knjige Kovač gradi profil intimne povijesti hrabro se upisujući kroz situaciju pojedinačne egzistencije u društvenu zbilju i cijelom tom prostoru društvene zbilje svojim »Tamnim dirkama« daje bezvremensku, tj. sve-vremensku dimenziju, iskazujući i potvrđujući uz impulse zbiljnosti, mogućnost gradnje prostora ponovnoga rađanja oslobođenoga umjetnika, bez trunke rezigniranoga identiteta.
    Kornelije Kovač je svojom knjigom izgradio odnos između stvarnoga i mogućeg svijeta u pripovjednom tekstu, a nakon što su na promociji »Tamnih dirki« u subotičkoj Gradskoj knjižnici o njegovoj knjizi govorili Zoran Kolundžija, glavni urednik i direktor novosadske izdavačke kuće »Prometej«, u čijoj ediciji je knjiga tiskana (Novi Sad, 2003.) i recenzent knjige dr. Draško Ređep, na koncu književne večeri Kornelije Kovač je izvedbom glazbe na klaviru predočio elemente od kojih se sastoji supstancija sadržaja njegove knjige, a ti elementi povezani u glazbenu cjelinu predstavljaju okvir unutar kojega se formira kategorija mogućeg svijeta. Kornelije Kovač nije u svojoj knjizi krenuo u preozbiljno razglabanje i pametovanje o životnim zagonetkama i peripetijama, nego je njegovo svjedočenje obojeno iskrenošću i pristranošću. Da, upravo pristranošću prema muzici i ljubavi, a »Tamnim dirkama« Kornelije Kovač je pokazao da posjeduje i pripovjedačku ‘žicu