Od ponedjeljka kreće evidentiranje djece za upis u prvi razred osnovnih škola, a ovo je treća godina kako roditelji u Općini Subotica mogu upisati prvake na nastavu na hrvatskom jeziku. U Subotici, kao institucionalnom i kulturnom središtu Hrvata u Srbiji i Crnoj Gori, a i u nekim okolnim mjestima, hrvatski odjeli prvog razreda bit će formirani u onim školama gdje školovanje na hrvatskom jeziku već postoji od prošle ili pretprošle godine, a računa se da bi do osnivanja hrvatskih odjela moglo doći i u nekim drugim gradskim i prigradskim školama, u kojima ranije nije bilo dovoljno zainteresiranih za upis.
    U onim mjestima u kojima Hrvati žive u značajnijem postotku, a u kojima se nastava ne izvodi na hrvatskom jeziku (Sonta, Bački Monoštor), uspješno se sprovodi fakultativni predmet – izučavanje hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture, a evidentiranje zainteresiranih za ovaj predmet obavit će se u rujnu, i to u svim razredima osnovne škole u različitim vojvođanskim mjestima, kao i u Gimnaziji u Subotici.
    Školovanje na materinskom, hrvatskom, jeziku vjerojatno je najznačajniji projekt hrvatske manjinske zajednice u SCG. Nakon gotovo pola stoljeća apstinencije i Hrvatima je priznato jedno od osnovnih kolektivnih prava, a to je mogućnost da se jezik, kao osnovni element nacionalne identifikacije, čuva i njeguje na najdjelo-tvorniji način – u školama. Zakonskih prepreka više nema. Štoviše, i u protekle dvije godine država je tu-i-tamo progledala kroz prste propise i odobrila osnivanje hrvatskih odjela i u slučajevima kada je broj prijavljenih đaka bio ispod propisanog minimuma, tako da danas imamo i razrede sa po desetak i manje učenika, što je zapravo dodatni stimulans za ostale roditelje, budući da se u odjeljenjima s manjim brojem učenika lakše i studioznije može izvoditi nastava. Ako se to usporedi s većinom razreda na srpskom nastavnom jeziku, gdje nerijetko u istoj učionici sjedi i preko 30 učenika, onda uz već postojeća, dodatna obrazloženja u prilog upisa djece na školovanje na hrvatskom jeziku i nisu potrebna.
 Izobrazba na hrvatskom jeziku zbog svega proživljenog u proteklih 50 godina, a poglavito u devedesetim godinama prošloga stoljeća, vrlo je osjetljivo pitanje. To je i glavni razlog zbog kojeg su se u protekle dvije godine roditelji teže odlučivali za upis djece u hrvatske odjele. Situacija se, međutim, mijenja i takve samocenzure u budućnosti ne bi trebalo biti, budući da vrijeme prolazi i da se okruženje, bez obzira na sve, privikava na postojanje i hrvatskog bića na ovim prostorima.