Samostalne izložbe imala je u Subotici 1901., 1902., 1903. i 1926. s Elemérom Csincsákom, kolektivne u Subotici, Šopronu, Kisegu i Münchenu, a posmrtne u Beogradu 1994. te Subotici 1996. i 1999. godine
U ponedjeljak, 12. listopada, navršilo se 75 godina od smrti Jelene Čović (Subotica, 13. 7. 1879. – Subotica, 12. 9. 1951.), prve akademski obrazovane slikarice u Subotici. Otac joj je bio Grgo Čović, odvjetnički pisar, a majka Sibila, rođena Malagurski. Nakon završene srednje škole, uz materijalnu pomoć rođaka 1900. počinje školovanje u privatnoj školi za umjetnost i primijenjenu umjetnost akademskog slikara Gusztáva Kőszegija Brandla u Šopronu.
Stipendija gradske uprave
Prvu samostalnu izložbu održala je kao studentica prve godine te škole 6. VII. 1901. u hotelu Pešta u Subotici, nakon koje joj je subotička gradska uprava, na čijem je čelu tada bio gradonačelnik Lazar Mamužić, dodijelila stipendiju od 600 kruna na godinu. Nakon zatvaranja škole u Šopronu 1902. prešla je na Kraljevsku žensku slikarsku školu u Budimpeštu kod akademskih slikara Lajosa Deáka Ébnera i Lászla Hegedűsa. Već početkom 1903. otišla je u München u školu Antona Ažbèa, gdje je provela dvije godine. U toj je školi gradila svoj likovni govor slobodnom uporabom boja te se on polako odmicao od zadanih pravila akademizma. Na Paliću je u ljeto 1904. održavala satove slikanja u prirodi, a sudjelovala je i u slikarskoj koloniji u Nagybányi. Stvarala je slike svježeg kolorita, s tematskom dominacijom pejzaža, a dobivala je i narudžbe za portrete, primjerice za portret Albe Prćića, predsjednika Pučke kasine.
Pedagoški rad
U Suboticu se vratila 1905. te je ondje vodila tečaj umjetnosti i primijenjenih umjetnosti sve do 1907., kad je, na poziv i uz financijsku potporu Gabrielle Vermes, otišla u Kiseg (mađ. Kőszeg), gdje je predavala na Višoj djevojačkoj školi do 1914. S Vermesevom je obišla velike muzeje u Berlinu 1908. i Parizu 1909., gdje je kopirala poznata djela. Pri obnovi franjevačke crkve u Subotici 1911. naslikala je oltarnu palu Srce Isusovo, koja i danas stoji na prvotnome mjestu na bočnom oltaru. Prvi svjetski rat provela je u Subotici, gdje je vodila satove slikanja, a jedna od njezinih učenica bila je i Angela Mačković, kći poznatog arhitekta Titusa, koja je poslije studirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu. Predavala je još i u Muškoj građanskoj školi, Ženskoj obrtničkoj školi i Obrtničkoj trgovačkoj školi.
Samostalne izložbe imala je u Subotici 1901., 1902., 1903. i 1926. s Elemérom Csincsákom, kolektivne u Subotici, Šopronu, Kisegu i Münchenu, a posmrtne u Beogradu 1994. te Subotici 1996. i 1999. Njezini se radovi, od kojih su najbrojniji portreti i pejzaži, čuvaju u likovnoj zbirci Gradskog muzeja Subotica, u Zavičajnoj galeriji Dr. Vinko Perčić u Subotici te u privatnom vlasništvu.
Pokopana je na Bajskom groblju u Subotici.
Izvor: Ljubica Vuković Dulić (Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca C-Ć 5)
