Dok je domaća javnost okupirana pitanjima Kosova i predsjedničkih izbora, na međunarodnoj sceni odvijaju se vrlo važni događaji. Jedan od takvih događaja je i povijesno proširenje NATO-a, sjevernoatlantskog vojnog saveza, u čijem sastavu se od 2. travnja i službeno nalazi sedam novih zemalja, što predstavlja najveće proširenje u povijesti pedeset i pet godina stare organizacije.
    Tako se zastave Bugarske, Estonije, Litve, Letonije, Rumunjske, Slovačke, i Slovenije odnedavno vijore ispred NATO sjedišta u Bruxellesu. Od svih novih članica, najentuzijastičnije su Bugarska i Rumunjska, u kojima organizirana politička oporba priključenju zapadnoj vojnoj alijansi praktički i ne postoji.
RUSIJA I NATO: Veliko negodovanje i zabrinutost zbog proširenja NATO-a izrazili su ruski visoki dužnosnici poput ministra vanjskih poslova Sergeja Ivanova, koji je izjavio da će možda narediti proizvodnju dodatnog nuklearnog naoružanja, ako NATO stacionira trupe na teritoriju baltičkih zemalja. Osim toga, ruski donji zastupnički dom Duma velikom je većinom izglasao rezoluciju kojom osuđuje proširenje NATO-a na samu granicu s Rusijom. U pitanju su spomenute tri baltičke države, Estonija, Letonija i Litva, koje su bile dio Sovjetskog Saveza prije samo petnaest godina, a sada su punopravne članice NATO-a, vojne organizacije, koja je stvorena upravo zato da bi se suprotstavila sovjetskom prodoru u zapadnu Europu.
    Ipak, većina analitičara smatra da proširenje NATO-a neće ugroziti odnose Rusije i zapadnih zemalja. Štoviše, Rusija i NATO imaju institucionalizirane odnose u obliku stalnog zajedničkog vijeća koje je osnovano 1997. godine, a nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. Rusija ima pravo sudjelovati u donošenju odluka NATO-a vezanih za spriječavanje terorizma diljem svijeta. Prema tome, malo je vjerojatno da će posljednje proširenje zapadne vojne alijanse bitno utjecati na odnose s Rusijom. Negodovanje ruskih dužnosnika pokazuje da je proširenje NATO-a za Ruse neugodna posljedica toga što su izgubili hladni rat. I premda se moraju nositi s tom činjenicom, to ne znači da im se mora sviđati.
SRBIJA i NATO: Posljednje proširenje NATO-a značajno mijenja stratešku mapu Europe, pa samim tim utječe i na položaj Srbije, koja se sada nalazi praktički okružena NATO snagama sa svih strana. Daytonskim sporazumom iz 1995. godine na svojoj zapadnoj granici Srbija ima NATO snage u Bosni i Hercegovini. Uoči bombardiranja SR Jugoslavije 1999. godine, Mađarska, na sjevernoj granici sa Srbijom, postaje punopravni član, a nešto kasnije i na Kosovu se raspoređuju trupe zemalja članica NATO. Prošloga tjedna NATO savezu pristupila su i dva istočna susjeda Srbije, Rumunjska i Bugarska. Preostali susjedi, Albanija, Hrvatska i Makedonija, iako za sada nisu dio NATO-a, jesu članice Partnerstva za mir, organizacije koja ima za cilj koordinirati reforme neophodne za priključenje NATO-u, te se može očekivati da će i one u dogledno vrijeme postati članice. Time će zapadna vojna alijansa obuhvatiti čitavu jugoistočnu Europu, a Srbija će postati sigurnosna crna rupa, ako se ne odluči priključiti NATO-u.
    Činjenica je da su se sve tranzicijske zemlje u procesu pridruženja Europskoj uniji odlučile pridružiti i NATO-u, što odražava uvjerenje vlada tih zemalja da transatlantska vojna integracija olakšava put u EU. Iskustvo pokazuje da je sigurnost jedan od najvažnijih čimbenika gospodarskog razvoja, te je upitno hoće li Srbija moći efikasno provoditi gospodarske reforme, ukoliko ostane izvan zapadnog koncepta kolektivne sigurnosti.

Autor je diplomirani politolog iz Subotice