Početak optimalnog roka za sjetvu uljane repice subotički poljoprivrednici dočekuju s potpuno isušenim zemljištem i najavama visokih temperatura do sredine rujna. Direktor Poljoprivredne savjetodavne i stručne službe Subotica Damir Varga preporučuje proizvođačima da ne žure sa sjetvom, nego da pričekaju prve obilnije padaline. Nakon kiše prednost bi trebalo dati reduciranoj obradi gruberom jer bi oranje dodatno isušilo tlo
Optimalni rok za sjetvu uljane repice posljednjih se godina pomaknuo i sada traje približno od 5. do 25. rujna. Ipak, ovogodišnje okolnosti nisu povoljne za početak radova. Prema meteorološkim najavama, visoke temperature trebale bi se zadržati do sredine mjeseca, dok je zemljište izrazito suho jer na području Subotice približno dva i pol mjeseca nije bilo značajnijih padalina. Prema slobodnoj procjeni, za sjetvu uljane repice već je pripremljeno između 1.500 i 2.000 hektara. Na tim bi se parcelama sjetva tehnički mogla obaviti, ali direktor Poljoprivredne savjetodavne i stručne službe Subotica Damir Varga upozorava kako bi takva odluka trenutačno bila veoma rizična.
»Uljana repica sije se prilično plitko, a zemljište je maksimalno isušeno i na mnogim parcelama potpuno rasprašeno. Ako nakon sjetve dođu pljuskovite padaline, mogla bi se stvoriti pokorica kroz koju biljke neće uspjeti niknuti. S druge strane, jači vjetrovi mogu odnijeti dio površinskoga sloja tla zajedno sa sjemenom«, objašnjava Varga.
Sjetva tek nakon kiše
Poljoprivrednicima koji već imaju pripremljene parcele preporučuje se da pričekaju prvu kišu nakon koje mogu obaviti još jednu završnu pripremu ili odmah posijati uljanu repicu ako stanje zemljišta to dopušta. Oni koji još nisu započeli pripremu trebali bi razmotriti izostavljanje oranja, osobito ako padne samo 20 do 30 litara kiše po četvornom metru. Takva količina padalina ne bi bila dovoljna da tlo primi plug i da se zatim kvalitetno pripremi za sjetvu. Prema Varginim riječima, za oranje bi trebalo pasti najmanje 50 litara kiše, a u idealnom slučaju dva puta po 30 do 40 litara, što je trenutačno teško očekivati.
»Najsvrsishodnije bi bilo rasporediti mineralno gnojivo, parcelu obraditi gruberom i nakon toga obaviti sjetvu. Oranje bi zemljište dodatno isušilo, a nakon njega bilo bi teško napraviti odgovarajuću predsjetvenu pripremu. U takvim uvjetima trebat će nešto više pozornosti posvetiti zaštiti usjeva od korova. Nakon prvih padalina zajedno s uljanom repicom počet će nicati i sjeme pšenice i ječma rasuto tijekom prethodne žetve. Zbog velikoga broja samoniklih biljaka u usjevu će biti potrebno pravodobno suzbiti i širokolisne i uskolisne korove. Unatoč zahtjevnoj jesenskoj sjetvi, uljana repica proizvođačima je ove godine donijela najbolji ekonomski rezultat među ratarskim kulturama, ali samo na parcelama na kojima je sjetva uspjela. Uz prinos od približno tri i pol tone po hektaru ostvaren je prihod od oko 200.000 dinara po hektaru. Kod suncokreta se prihod kreće najviše između 120.000 i 130.000 dinara, dok će kod kukuruza iznositi između 60.000 i 80.000 dinara po hektaru«, kaže Varga.
Razlika u ostvarenim prihodima objašnjava zbog čega će se dio ratara, unatoč rizicima jesenske sjetve, ponovno odlučiti za uljanu repicu. Međutim, Varga naglašava kako se dobra računica može ostvariti samo ondje gdje usjev pravodobno i ujednačeno nikne te kasnije dostigne zadovoljavajući sklop. Ako se uzme u obzir da je samo sjeme kukuruza za jedan hektar koštalo oko 25.000 dinara, jasno je kako proizvođačima nakon ostalih troškova gotovo ne ostaje prostor za zaradu. Varga očekuje kako će kukuruz u budućnosti morati nastaviti sijati ponajprije stočari kojima je potreban za silažu i zrno, dok bi se ostali ratari mogli još više okrenuti ozimim kulturama.
Povratak zaboravljenog štetnika
Povećanje površina pod ozimim strnim žitaricama moglo bi dodatno pogoršati probleme u plodoredu. Posljednje dvije godine na subotičkim njivama bilježi se intenzivnija pojava žitnog bauljara, štetnika koji je gotovo petnaest godina bio zaboravljen. Njegovu povratku pogoduju učestaliji uzgoj strnih žitarica i sjetva žita u monokulturi.
»Proizvođači bi tijekom jeseni trebali redovito pregledavati usjeve strnih žitarica. Simptomi su rupice uz biljke u kojima se nalazi ličinka žitnog bauljara te listovi uvučeni u te rupice. Lišće izgleda izgriženo, gotovo kao da je stradalo od mraza«, navodi Varga.
Čak i kada se poštuje plodored, posebnu pozornost treba posvetiti rubovima njive uz parcele na kojima je prethodno bilo strno žito. Štetnik se s takvih površina može proširiti na novi usjev. Ako se njegova prisutnost potvrdi, suzbijanje se može obaviti insekticidima na bazi piretroida, uz primjenu registriranih pripravaka i poštovanje stručnih preporuka. Najbolja mjera ipak je izbjegavanje uzastopne sjetve žita na istoj parceli. Međutim, sve uži izbor kultura, uzrokovan čestim sušama i slabim rezultatima proljetnih usjeva, proizvođače sve češće usmjerava upravo prema takvoj proizvodnji.
Rizici samoniklih biljaka
Dodatan problem u sušnim godinama predstavljaju samonikle žitarice. Sjeme koje ostane na parceli nakon žetve počinje nicati s prvim padalinama, često istodobno s novoposijanim usjevom, pa ga je veoma teško suzbiti bez oštećenja glavne kulture. Sjeme koje poljoprivrednici kupuju za sjetvu zaštićeno je fungicidima, dok samoniklo sjeme nema takvu zaštitu. Zbog toga može postati izvor zaraze bolestima, među kojima Varga posebno izdvaja glavnicu pšenice.
»Na području Subotice glavnicu nismo imali otkako radim u Službi, dakle približno 30 godina. Ipak, moguće je da se pojavi upravo zbog samoniklih biljaka čije sjeme nije zaštićeno. Ako se već mora sijati u monokulturi, treba barem nastojati što bolje uništiti samonikle biljke prije sjetve. Poteškoće se javljaju i kada se pšenica sije nakon ječma. Tada samonikli ječam može niknuti kroz pšenicu u tolikoj mjeri da je teško razlikovati glavnu kulturu od samonika. Osim što takav usjev gubi na kvaliteti, njegovo održavanje i zaštita postaju znatno složeniji«, upozorava Varga.
Predstojeća jesenska sjetva zbog toga će od proizvođača zahtijevati mnogo opreza i prilagođavanja. Osim čekanja dovoljne količine padalina i izbora odgovarajuće obrade tla, bit će potrebni redoviti pregledi usjeva, pravodobno suzbijanje korova i štetnika te strože poštovanje plodoreda gdje god je to moguće. U okolnostima sve češćih suša i suženog izbora kultura, svaka pogreška u pripremi ili zaštiti usjeva može dodatno umanjiti ionako neizvjesnu zaradu.
Ivan Ušumović
