Stara razglednica Kathereinfelda sa crkvom sv. Antuna Padovanskoga

Nesumnjivo najpoznatiji Hrvat iz Topolovca je Zvonimir Rale Rašić (Dole-Klobuk, BiH, 26. prosinca 1935. – Sydney, Australija, 8. lipnja 2023.), nogometaš, trener, sportski novinar i poznata medijska osoba

Hrvati su se u srednjebanatsko selo Ravni Topolovac naselili iz Hercegovine. Budući da ih u tom selu praktički nije bilo do kraja Drugog svjetskog rata, broj ljudi koji je u rujnu i listopadu 1945. te u listopadu 1946. došao saveznom kolonizacijom može se saznati u rezultatima prvoga popisa poslije Drugog svjetskog rata, provedenog 1948. Tada je u Topolovcu zabilježeno 100 Hrvata. Pristigli su kada i njihovi sumještani Srbi, njih oko 1.900, također većinom iz Hercegovine.

Hrvatski topolovački rekordi

U početku »novog života« ovog sela udio Hrvata bio je oko 5% stanovnika, no počeo se brzo smanjivati. Jedan dio koloniziranih Srba i Hrvata vratio se (od 1946. nadalje) u krajeve odakle su potekli, te bi to mogao biti razlog opadanja brojnosti. Drugi se mogu tražiti u relativnoj izoliranosti ovoga sela od drugih koja su u Banatu naseljavali Hrvati, te u jugoslavenskom izjašnjavanju ili izostanku nacionalnog izjašnjavanja na popisima. Tako je 1953. u tom selu popisano 92 Hrvata (4,4% stanovnika sela), 1961. – 87 (4,1%), 1971. – 44 (2,4%), 1981. – 25 (1,5%), 1991. – 32 (2,2%), 2002. – 17 (1,25%), 2011. – 13 (1,1%) i 2022. devet (1,03%). Ravni Topolovac je, ipak, u posljednjih 80 godina prvo mjesto po udjelu Hrvata u općini Žitište, a na posljednjem popisu je, dodatno, na području Srednjebanatskog okruga po tom kriteriju treće, nakon Boke i Konaka. Po udjelu osoba hrvatske nacionalnosti hercegovačkog podrijetla svakako je prvo na širem području.

Obitelji koje su u kolonizacijskim valovima 1945. i 1946. godine doselile u Topolovac te u njemu ostale, ukupno čini 89 članova. Iz okolice Ljubuškog pristigli su: Jakov Bebek s osam članova obitelji (Vinjica), Mijo Vučić sa sedam (Proboj), Jozo Galić sa šest (Bijela), Marijan Zovak s tri i Ivan Kozina s deset članova (Bijača), Jakov Jurić sa sedam te Dominik Rašić s četiri i Stana Rašić s pet članova (Klobuk), Jure Jurković sa šest (Zvirići) i samostalno Mile Tolj iz Ljubuškog. Iz ostalih krajeva doselili su Šćepo Zovko s deset članova obitelji (Javorik kod Konjica), Luka Kologranić s četiri (Caricino kod Busovače) i Delfa Primorac s četiri člana (Dračevo kod Trebinja). Ovim pionirskim obiteljima ubrzo se po završetku kolonizacije pridružilo još nekoliko mještana.

Zvonimir Rale Rašić. Foto: Facebook Istorija ex yu fudbala

Tko su Stjepan Vučić i Zvonimir Rašić?

Na topolovačkom mjesnom groblju nalazi se 13 grobnica obitelji Hrvata koje su u selu živjele, a istraživanjem prezimena može se saznati da neke imaju žive potomke koji i dalje žive u Topolovcu. Grobnice pripadaju članovima obitelji: Bebek, Galić, Kozina (dvije grobnice), Jurić, Primorac, Vučić (četiri grobnice, vjerojatno najčešće prezime Hrvata u Topolovcu) i Zovko (tri grobnice), dok je one Hrvatice koje su bile udane za mještane Srbe teško ovim putem identificirati. U samom početku svojega života u Banatu, jedan manji broj Hrvata sahranjivan je na susjednom starom katoličkom groblju (»švapskom«), danas potpuno zaraslom u vegetaciju i prepunom srušenih nadgrobnika. Ostaci stare obiteljske kapele visoke 6,5 m također su sakriveni visokim drvećem, no staroga 4 m visokoga križa više nema.

Obitelji koje i dalje imaju žive članove u ovom banatskom selu su Zovko, Kozina i Vučić, a Stjepan Vučić, rođen 1938. godine, najstariji je stanovnik Ravnog Topolovca. Nijedan član obitelji Jurić, Zovak, Bebek, Rašić i Galić nije više živ, dok je obitelj Kologranić odselila u Hrvatsku 1992. godine.

Nesumnjivo najpoznatiji Hrvat iz Topolovca je Zvonimir Rale Rašić (Dole-Klobuk, BiH, 26. prosinca 1935. – Sydney, Australija, 8. lipnja 2023.), nogometaš, trener, sportski novinar i poznata medijska osoba. Rašić je kao dječak s obitelji koloniziran u Topolovac. Bio je nogometaš, trener i medijska osoba. Karijeru je započeo u Proleteru iz Zrenjanina, a nastavio u Vojvodini, Spartaku i Borcu iz Banje Luke. U Australiju je odselio 1962. godine, ali se nakon 18 mjeseci vratio u Jugoslaviju radi odsluženja vojnog roka. Nakon što je ispunio vojne obveze, igrao je nogomet u brojnim australskim klubovima. Rašić je imao ogroman utjecaj na populariziranje nogometa u Australiji. Za nacionalnog izbornika imenovan je 1970., a 1974. vodio je prvi puta reprezentaciju Australije na Svjetskom prvenstvu. Rašić je 1989. godine primljen u Australsku sportsku kuću slavnih. Godine 2001. dodijeljene su mu Australska sportska medalja i Stoljetna medalja za »zasluge u nogometu«, a u sklopu počasti povodom Dana Australije 2004. godine odlikovan je Medaljom Reda Australije za »zasluge u nogometu kao igrač, trener i administrator«.

Crkva i selo na spomen ubijenom suprugu

Povijest Kathreinfelda (Katarina je bilo samo jedno od njegovih prevedenih imena), današnjeg Topolovca, započinje spahinica Katherina Kiss naseljavanjem Nijemaca na svojem imanju, koje je bilo dio ogromnog Elemirsko-itebejskog vlastelinstva. Neposredan povod osnivanju sela na slabo naseljenoj pustari bilo je ubojstvo njezina supruga Nicholausa Kissa, najvjerojatnije od strane lokalnog stanovništva koje nije htjelo prihvatiti Kissove za posjednike. Katherina je u tom mjestu, na kojem je kasnije podignut križ, dala sagraditi crkvu i selo. »Katarinino Polje«, kako je selo kasnije prozvano, osnovano je 13. lipnja 1794. godine. Za Božić 1795. podignuta je najprije kuća za župnika i provizorna molitvena kuća. Početkom 1810. godine udaren je temelj nove crkve koja je 16. kolovoza 1812. posvećena u čast sv. Antuna Padovanskoga. Godinu dana kasnije kupljena su i dva zvona i stavljena u toranj visok čak 50 metara.

Skoro svi naseljenici Nijemci došli su iz sela sjevernog Banata. Katherina fon Lukács Iszekutz po tadašnjim pravilima dala je iz vlastitih sredstava izgraditi od tvrdog materijala: župni dom, crkvu, školu, svratište i zgradu za potrebe administracije. Broj vjernika katolika u ovom nevjerojatno prosperitetnom selu bio je najveći koncem XIX. stoljeća – 2.193. Jedan Hrvat katolik zabilježen je 1935. godine, a broj Mađara je bio nekoliko desetaka, i to od sredine XIX. stoljeća. Posljednji od Zrenjaninske biskupije navedeni podatak je onaj iz 1983., kada je u selu zabilježeno 36 katolika, od toga 26 Hrvata, 10 Mađara i jedan Nijemac. Pastoralno Topolovac pripada župi Banatski Dvor, no u selu se već dugo odvijaju samo rijetki pokopi.

Na koncu Drugog svjetskog rata selo je pretvoreno u radni logor. Većina njegovih stanovnika koja se nije iselila, njih 450, stradala je u logoru za Nijemce u Rudolfsgnadu, današnjem Knićaninu. Crkva sv. Antuna u središtu sela po jednim podacima srušena je 1948., a po drugim 1952. godine.

Marko Tucakov

Podaci: Dragoljub Gluhajić (usmeno kazivanje); dr. Mario Bara: Sudjelovanje Hrvata u saveznoj kolonizaciji 1945-1948; podaci o Z. Rašiću sa www.sahof.org.au; Ratko Radovanović: Katarina ili Priča o nastanku Ravnog Topolovca