Oko 35 djece provelo je noć u Tavankutskoj šumi, gdje su uz članove Dobrovoljnoga vatrogasnog društva Tavankut učila o vatrogastvu, prvoj pomoći i sigurnom ponašanju u prirodi. Umjesto vremena pred ekranima, sudionici drugoga vatrogasnog kampa postavljali su šatore, gradili skloništa, svladavali prepreke i upoznavali se s radom vatrogasaca-spasilaca

Dobrovoljno vatrogasno društvo Tavankut organiziralo je drugi vatrogasni kamp, na kojemu je sudjelovalo oko 35 djece i desetak odraslih, većinom članova Društva. Kamp je održan u Tavankutskoj šumi, gdje su djeca provela noć u šatorima te sudjelovala u brojnim edukativnim, vatrogasnim i zabavnim aktivnostima. Kako je kazao član DVD-a Tavankut Marinko Francišković, prvi ovogodišnji kamp održan je 2. i 3. svibnja, u vrijeme kada članovi Društva tri dana dežuraju u šumi. Tada je u kampu bilo oko 50 djece, među kojima su, osim Tavankućana, bili i učenici iz grada. Njih je doveo nastavnik Dubravko Bilinović. Zbog jednostavnije organizacije, drugi kamp bio je namijenjen ponajprije djeci iz Tavankuta. Iako je u vrijeme njegova održavanja na snazi bila zabrana boravka u šumi, kamp je dobio potrebno dopuštenje jer su njegovi organizatori vatrogasci, osposobljeni za provedbu svih mjera zaštite od požara. Sve vrijeme trajanja programa članovi DVD-a Tavankut nadzirali su prostor, brinuli o djeci i pazili da se sve aktivnosti odvijaju sigurno.

Djetinjstvo kakvo se pamti

Djeca su tijekom kampa izvodila vatrogasne vježbe, penjala se po užetu, kopala rupe u pijesku, skupljala šišarke i od drveća gradila sklonište. Namjera organizatora bila je omogućiti im da iskuse način igre koji je nekoć bio uobičajen, kada su djeca velik dio slobodnoga vremena provodila u prirodi, sama osmišljavajući igre i koristeći ono što bi pronašla oko sebe.

»Željeli smo da se djeca igraju na način na koji smo se mi nekada igrali i da sa sobom ponesu lijepu uspomenu iz djetinjstva. Cilj nam je Tavankutsku šumu približiti djeci, da je upoznaju i zavole na jedan drukčiji način. Nastojimo osmisliti različite sadržaje, ispuniti im vrijeme i zainteresirati ih«, kaže Francišković.

Posebno zanimanje izazvala je vožnja vatrogasnim kamionima, tijekom koje su djeca mogla doživjeti barem dio onoga što čini svakodnevicu dobrovoljnih vatrogasaca. Članovi Društva donijeli su i opremu za vatrogasne vježbe kako bi je mladi članovi mogli isprobati. Budući da su imali i postavljen bazen unutar kampa, vatrogasci su im priredili svojevrsni pjena party, usput demostrirajući kako postoji aparatura pomoću koje se požar može gasiti i pjenom.

Između stabala bila su razapeta užad po kojima su se sudionici pokušavali prebaciti najprije rukama, a potom rukama i nogama. Budući da su članovima Društva i vatrogasci-spasioci, djeci su predstavili vitlo, sigurnosnu opremu i načine rada na visini. Sve su sadržaje mogla isprobati uz nadzor odraslih i tako se kroz igru upoznati s vještinama koje vatrogasci primjenjuju u stvarnim intervencijama. Navečer je bilo postavljeno i kino platno te su djeca gledali i filmove u improviziranom kinu na otvorenom.

Među sudionicima bio je i Aleksa Sedlak iz Tavankuta, kojemu su se posebno svidjele aktivnosti u prirodi.

»Kopali smo rupu, postavljali šatore, skupljali šišarke i penjali se po užetu. Volim biti u šumi zbog zraka. Ovdje je čišće i opušta me boravak u šumi«, kaže Aleksa.

Na pitanje nedostaje li mu telefon, kratko i jasno odgovorio je da mu tijekom boravka u šumi nije nedostajao.

Mobiteli samo za pozive i kao svjetiljke

Jedno od glavnih pravila kampa bilo je da nema igranja na mobitelima. Djeca su ih smjela ponijeti kako bi mogla pozvati roditelje ili ih koristiti kao svjetiljke, ali ne i provoditi vrijeme pred ekranima. Umjesto toga, bila su usmjerena na druženje, kretanje, zajedničko rješavanje zadataka i stjecanje novih vještina. Za mnoge od njih posebno iskustvo bilo je spavanje u šatorima. Organizatori su se pobrinuli za sve osnovne uvjete potrebne za boravak u prirodi, postavili su poljski zahod, dopremili cisterne s vodom, pripremali hranu i sve vrijeme brinuli o sigurnosti i potrebama djece. U organizaciji i sponzoriranju svega potrebnoga pomogli su lokalni mještani i simpatizeri Društva. Osim praktičnih vatrogasnih vježbi, održano je i predavanje iz prve pomoći. Djeca se nisu natjecala, nego su kroz objašnjenja i pokazne vježbe učila kako reagirati u različitim hitnim situacijama. Antonija Francišković kaže kako je na predavanju stekla mnogo novih i korisnih znanja.

»Naučila sam što treba učiniti kada netko slomi ruku, ima problem s očima, dobije epileptični napadaj ili se počne daviti. Meni je u kampu jako lijepo. Ako želite biti sretni u životu, budite vatrogasci, jer su vatrogasni kampovi veoma zanimljivi« poručila je Antonija.

Na taj su način djeca, osim igre i druženja, dobila priliku naučiti postupke koji nekome mogu pomoći u trenutku nesreće. Organizatori su sadržaje prilagodili njihovu uzrastu, nastojeći im ozbiljne teme približiti na jednostavan, razumljiv i zanimljiv način.

Šumu treba upoznati, voljeti i čuvati

Važan dio programa bio je posvećen pravilnom ponašanju u prirodi i sprječavanju požara. Predstavnici JP-a Srbijašume održali su predavanje o sigurnom boravku u šumi, opasnostima koje predstavlja vatra i načinima na koji se požar može širiti. Poseban naglasak stavljen je na odgovornost svakoga posjetitelja šume, kao i na posljedice koje mogu izazvati neugašena vatra, odbačeni opušak ili drugo nepažljivo ponašanje.

O važnosti prevencije govorilo se i u svjetlu velikog požara koji je pogodio Deliblatsku pješčaru. Takvi događaji, istaknuto je tijekom predavanja, pokazuju koliko se brzo vatra može proširiti u suhim šumskim područjima te koliko truda, ljudi i opreme zahtijeva njezino zaustavljanje. Djeca su zato učila da šuma nije samo prostor za igru i odmor nego i prirodno bogatstvo koje treba odgovorno čuvati. Antonija Francišković, čiji je otac vatrogasac, svojim je vršnjacima, ali i odraslima, uputila jasnu poruku:

»Nemojte raditi loše stvari u šumi, kao što su bacanje smeća i paljenje vatre, kako ponovno ne bi nastao požar. Moj tata je jedan od vatrogasaca i voljela bih da nam šuma ostane sačuvana. Zato pazite što radite kada ste u šumi«.

Drugi vatrogasni kamp nije bio samo prilika za igru i druženje nego i način da se djeca odmalena upoznaju s dobrovoljnim vatrogastvom, brigom o drugima i odgovornim odnosom prema prirodi. Zahvaljujući članovima DVD-a Tavankut te pomoći mještana i simpatizera Društva, sudionici su proveli vrijeme daleko od ekrana, naučili nešto novo i Tavankutsku šumu upoznali iz posve drukčije perspektive.

Ivan Ušumović