Siliranje kukuruza ove je godine počelo ranije nego uobičajeno jer su proizvođači pokušavali spasiti ono što je preostalo nakon dugotrajnog razdoblja visokih temperatura i nedostatka padalina. Prinosi na pojedinim parcelama pali su na svega 22 do 26 tona po hektaru, nasuprot približno 40 tona u prosječnoj godini, dok će se konačna kvaliteta silaže moći procijeniti tek nakon završetka fermentacije

Proizvođači kukuruza za silažu ove su se godine našli pred teškom odlukom. Biljke su se zbog suše i visokih temperatura počele ubrzano sušiti, dok zrno još nije dostiglo odgovarajuću zrelost. Čekanje bi omogućilo dodatno sazrijevanje zrna, ali bi istodobno stabljika i listovi postali presuhi za pravilno spremanje i fermentaciju silaže. Prema riječima Zorana Boce iz Poljoprivredne stručne službe Sombor, skidanje silažnog kukuruza zbog toga je počelo znatno ranije nego u normalnim godinama.

»Proizvođači su pokušavali spasiti barem nešto. Biljke su se već znatno osušile, prvenstveno list i cijeli habitus, dok su zrno i klip, ondje gdje su bili formirani i naliveni, još imali visoku vlagu. Ako bi se pričekalo da zrno još malo sazrije i da mu se vlaga spusti ispod 40 posto, biljna masa postala bi previše suha«, objašnjava Boca.

Između vlažnog zrna i presuhe stabljike

U normalnim uvjetima vrijeme siliranja određuje se prema udjelu suhe tvari u cijeloj biljci i stupnju zrelosti zrna. Stočar Marko Tikvicki s Bikova navodi kako bi kukuruz trebalo skidati kada biljka ima oko 35 posto suhe tvari. Kod zrna se prati takozvana mliječna linija, odnosno trenutak kada su približno dvije trećine zrna u voštanoj, a preostala trećina u mliječno-voštanoj fazi.

»Ove godine situacija nije normalna. Kod mene je zrno još bilo u mliječnoj fazi, dok na biljci gotovo više nije bilo lišća jer se sve osušilo. U ovakvim je uvjetima bolje krenuti nešto ranije nego kasnije. Hranjive tvari koje se nisu uspjele premjestiti u zrno još se nalaze u stabljici. Ako se pričeka da se i ona potpuno osuši, više nema dovoljno biljnog soka i takva se masa ne može pravilno ukiseliti«, kaže Tikvicki.

Proizvođači količinu suhe tvari mogu provjeriti i jednostavnom metodom. Potrebno je usitniti reprezentativan uzorak biljne mase, izvagati 100 grama te ga postupno sušiti u mikrovalnoj pećnici. Kada se masa uzorka prestane smanjivati, preostala težina pokazuje udio suhe tvari. Na taj se način može razmjerno pouzdano procijeniti je li stigao odgovarajući trenutak za siliranje.

Tikvicki kaže kako mu je lakše pratiti stanje usjeva jer od izbacivanja metlice svakodnevno sjecka zelenu masu za hranidbu stoke. Proizvođačima koji to ne rade savjetuje da prije početka velikog posla nasjeckaju barem jednu prikolicu i provjere vlažnost. Suvremeni veliki kombajni siliranje završavaju za jedan dan, pa je, za razliku od nekadašnjeg rada jednorednim kombajnima koji je mogao trajati tjednima, danas moguće preciznije pogoditi odgovarajući trenutak.

Konačna kvaliteta ovogodišnje silaže još se teško može procijeniti. Boca objašnjava kako su visoke temperature poremetile nalijevanje zrna i prijenos hranjivih tvari kroz biljku. Prema njegovim riječima, kukuruz pri temperaturama višim od 35 stupnjeva ne može normalno obavljati fotosintezu, što će se odraziti i na količinu i kvalitetu zrna.

Prinos manji za trećinu

Osim problema s kvalitetom, ovogodišnju proizvodnju obilježili su i niski prinosi. Prema mjerenjima PSS-a Sombor na oglednom polju i informacijama dobivenim od proizvođača, u prosječnoj se godini može očekivati blizu 40 tona silažne mase po hektaru. Ove su godine na pojedinim parcelama ostvarena svega 22, 23 ili najviše oko 25 tona.

»Prinos silažne mase znatno je podbacio, a da ne govorimo o zrnu kukuruza i berbi koja tek slijedi. Zbog poremećenog nalijevanja zrna teško je očekivati njegovu dobru kvalitetu, pa je ukupan dojam o ovogodišnjoj proizvodnji vrlo loš«, kaže Boca.

Slična je situacija i na području Bikova, kao i u cijelom subotičkom ataru. Prema podacima ljudi koji uslužno obavljaju siliranje i imaju pregled većeg broja njiva, ove je godine dobiveno oko 26 tona silažne mase po hektaru. Prošle godine prinos je bio još niži i iznosio je približno 21 tonu, dok se u normalnoj godini može očekivati oko 40 tona. U iznimno povoljnim godinama prinos može dosegnuti i 50 tona, ali takvih na Bikovu odavno nije bilo.

Tikvicki u prosječnoj godini za potrebe svoje stoke silira oko 30 katastarskih jutara. Prošle je godine morao silirati približno 45, a ove oko 40 jutara kako bi osigurao potrebnu količinu hrane. Prisjeća se kako je u izrazito nepovoljnoj 2012. godini bilo potrebno čak 60 jutara.

»Ovogodišnji je prinos najmanje za trećinu manji od onoga što bi trebalo biti. Glavni je problem nedostatak zrna. Prikolica može izgledati puna, ali nema odgovarajuću težinu jer su u njoj uglavnom stabljika i lišće. Lišće je praktički poput salate, daje volumen, ali ne donosi težinu ni potrebnu energetsku vrijednost«, slikovito objašnjava Tikvicki.

Bez dobre fermentacije nema kvalitetne hrane

Silaža bez dovoljno klipa i zrna ima manju energetsku i hranidbenu vrijednost. To manje pogađa uzgajivače poput Marka koji ima otporniju, autohtonu pasminu podolskih goveda kojima je prvenstveno potrebna dovoljna količina voluminozne hrane, dok visokoproizvodne mliječne krave zahtijevaju kvalitetniju i energetski bogatiju silažu.

Kako kaže Marko, neki proizvođači u biljnu masu zbog toga dodaju malo prekrupe kako bi poboljšali fermentaciju i povećali hranidbenu vrijednost. Mogu se koristiti i inokulanti, odnosno kulture korisnih bakterija, ali oni ne mogu nadoknaditi nepravilno spremljenu masu. Najvažnije je silažu dobro sabiti, istisnuti zrak te mliječno-kiselinskim bakterijama osigurati dovoljno vlage i hranjivih tvari.

»Ako hranjivih tvari ima, ali je masa potpuno suha, onda ništa nismo napravili. Stari su znali ostavljati kukuruz dok zrno gotovo ne zazvoni, a zatim suhu masu zalijevati vodom kako bi se ukiselila. Ona će se na neki način ukiseliti, ali to više nije prava i kvalitetna silaža«, kaže Tikvicki.

Zbog sve učestalijih sušnih godina pojedini stočari razmišljaju i o silaži od sirka. Tikvicki navodi kako sirak ima slabiju hranidbenu vrijednost i nema klip poput kukuruza, ali može dati za trećinu, pa čak i dvostruko više biljne mase. Zbog toga i sam razmatra mogućnost da ga sljedeće godine zasije na dijelu površina. Ipak, bez obzira na odabranu biljnu vrstu, osnovno pravilo ostaje isto: potrebno je pravilno utvrditi udio suhe tvari, posao obaviti u pravom trenutku te biljnu masu dobro sabiti i zaštititi od zraka. Samo tako ono što je preostalo nakon nepovoljne vegetacijske godine može postati sigurna i upotrebljiva hrana za stoku.

Ivan Ušumović