Pomlađeni Salašari somborski zauzeli su 28. mjesto na Maratonu lađa, ostvarivši svoje četvrto najbolje vrijeme u petnaest nastupa, dok su »djevojke s cvijetom u kosi« bile petnaeste na Maratonu lađarica
Na Neretvi su prošloga tjedna održana dva velika tradicionalna veslačka natjecanja na kojima su ponovno nastupili članovi i simpatizeri HKUD-a Vladimir Nazor iz Sombora. Ženska ekipa Salašara somborskih sudjelovala je 6. kolovoza na 13. Maratonu lađarica od Metkovića do Opuzena, a dva dana kasnije muška je posada izveslala 29. Maraton lađa, zahtjevnu dionicu dugu 22,5 kilometara od Metkovića do Ploča.
Maraton lađa jedna je od najvećih hrvatskih kulturno-sportskih i turističkih manifestacija. U tradicionalnim drvenim neretvanskim lađama posadu čine desetorica veslača, bubnjar i parićar, odnosno kormilar koji dugim parićem upravlja plovilom. Ovogodišnja muška utrka okupila je 31 posadu i više od 500 veslača, a njihov prolazak Neretvom pratilo je više tisuća gledatelja. U završnici muške utrke viđena je rijetka i dramatična podjela pobjede. Posade Udruga lađara (UL) Crni put i UL Gusar Komin zajedno su prošle ciljnu crtu, pa su obje proglašene pobjednicima. Drugo mjesto pripalo je UL Baćina, a treće UL Sveti Ilija Metković. Među 31 posadom Salašari somborski završili su na 28. mjestu s vremenom 2:28:00,36.
Petnaesti nastup pomlađene posade
Kapetan muške ekipe Gašpar Matarić kaže kako plasman ovoga puta nije bio glavni cilj. Petnaesti nastup na Neretvi iskorišten je prije svega za pomlađivanje sastava i stjecanje iskustva koje bi rezultate trebalo donijeti u narednim godinama.
»Najvažniji cilj ove godine bio je pomladiti ekipu. U lađi smo imali petoricu mlađih od 20 godina. Neki od njih već su ranije veslali na maratonu, ali ne cijelu utrku, dok su dvojica prvi put izveslala čitavu dionicu. Svi su završili utrku raspoloženi i nasmijani i nitko od mladih nije posustao, tako da je zaista bilo dobro«, kaže Matarić.
Somborci su tek krajem svibnja uspjeli dopremiti izvornu neretvansku lađu koju su ranije dobili u Hrvatskoj. Zbog toga su pripreme počele kasnije nego što su željeli, a posada je na Velikom bačkom kanalu odradila petnaestak treninga, uglavnom tri puta tjedno. Unatoč kratkim pripremama ostvarili su četvrto najbolje vrijeme u svojih petnaest nastupa na Maratonu lađa.
»U lađi nas je bilo dvanaest, od toga jedanaest naših veslača. Parićar, odnosno kormilar, bio je Martin Burić iz Komina, koji je s nama veslao već više od deset puta«, dodaje Matarić. Somborska ekspedicija brojala je ukupno 31 člana, a troškove odlaska i nastupa, kako kaže kapetan, pokrila je somborska tvrtka Sinagoga d.o.o. Salašari tako nisu bili financijski teret matičnom društvu, iako su na Neretvi nastupali pod njegovim imenom. Matarić je posebno izdvojio Ivicu Pekanovića, koji je stekao pravo na priznanje za deset izveslanih maratona. Budući da ove godine nije organizirana predviđena dodjela priznanja za deset, petnaest i dvadeset nastupa, plaketa mu nije uručena na samoj manifestaciji. Prema riječima kapetana, organizatori će je poslati ili će je Pekanović preuzeti na svečanosti sljedeće godine. Za Salašare somborske sezona još nije završena. Početkom rujna očekuje ih 35 kilometara dug Maraton čikli Vukovar – Ilok na Dunavu. Ženama će to biti treći nastup, a upravo su one bile prva ženska posada koja je izveslala ovu zahtjevnu dionicu. Nakon toga Salašare čekaju pripreme za iduću sezonu. Vlastita neretvanska lađa sada im omogućuje redovite treninge kod kuće, pa Matarić vjeruje kako bi sljedeće godine mogli ostvariti i najbolji plasman u dosadašnjim nastupima.
»Djevojke s cvijetom u kosi«
Ženskoj ekipi ovo je bilo sedmo sudjelovanje na Maratonu lađarica. U konkurenciji 16 posada koje su završile utrku zauzele su 15. mjesto s vremenom 1:08:11. Pobjedu su peti put zaredom odnijele lađarice Siska s vremenom 58:09, druge su bile Lađarice u plavom MUP-a RH, a treća Udruga lađara Zagreb. Kapetanica ekipe Marija Mandić ističe kako puni naziv njihove posade glasi HKUD Vladimir Nazor – Salašari somborski, premda ih u dolini Neretve gotovo svi poznaju kao »djevojke s cvijetom u kosi«. Na svakom nastupu u kosi nose suncokret, simbol plodne vojvođanske ravnice iz koje dolaze.
»Ekipa je sastavljena od djevojaka i žena iz Sombora i Subotice, članica i simpatizerki HKUD-a Vladimir Nazor. S nama su i dvije djevojke iz Rijeke koje su podrijetlom iz Vojvodine, pa je i njima ovo dodatna poveznica s vlastitim korijenima«, kaže Mandić.
U lađi je deset veslačica, parićar, odnosno kormilarka, te još jedna članica posade koja pomaže ostalima, vodi računa o barjaku i po potrebi mijenja veslačice. Somborsko-subotička ekipa dva do tri mjeseca trenirala je u izvornoj neretvanskoj lađi na Velikom bačkom kanalu. Posebno ih raduje što među njima ima sve više mladih: ove su godine nastupile dvije maloljetne veslačice, a ukupno četiri članice posade mlađe su od 20 godina.
Misija važnija od plasmana
Interes za ženski maraton posljednjih je godina snažno porastao. Kada su Salašarke počinjale natjecalo se pet posada, a za ovogodišnju utrku bilo je prijavljeno čak 17 ekipa. Za njih, međutim, nastup na Neretvi odavno nije samo sportsko natjecanje. Na uniformama već najmanje pet godina nose ružičastu vrpcu kojom podižu svijest o raku dojke i daju potporu ženama koje se liječe ili su bolest pobijedile. Među njima su, kaže Mandić, i članice njihove ekipe, zbog čega ta poruka za Salašarke ima osobitu važnost. Druga je misija upoznati hrvatsku javnost s postojanjem i životom Hrvata u Vojvodini.
»Mnogima godinama nije bilo jasno otkud mi tamo. Trebalo je vremena da shvate kako nismo samo 'djevojke s cvijetom u kosi', nego da smo došle vratiti se korijenima i povezati se s Neretvom i Bunom, odakle smo potekli. Ovo je spoj naših korijena, sporta i tradicije«, kaže Mandić.
Ivan Ušumović
FOTO: Facebook Salašari somborski
