Čak i u ona mračna vremena, kada je odlazak na ljetovanje bio najnormalnija stvar – dakle, u vrijeme teškog jednoumlja i komunističke diktature – ljudi su se dijelili na one koji biraju more s jedne, ili pak planine, rijeke, jezera ili toplice, s druge strane. Budimo iskreni: ovih prvih (koji biraju more) bilo je uvijek više. Danas, kada svi sretni bilježimo samo gospodarski napredak, rast plaća i mirovina općenito – dakle, u vrijeme kada »Srbija pobeđuje« – sam pojam odlaska na ljetovanje za mnoge je mislena imenica, a kamoli biranje između mora s jedne, ili pak planina, rijeka, jezera ili toplica, s druge strane.

Pa ipak, bilo da ste bili na moru, a ostalo vam je još slobodnih dana ili pak za mora nemate sredstava, a po ovoj nesnosnoj vrućini ne znate što ćete sa sobom, naš je srdačan savjet da se osvrnete oko sebe i pogledate što vam je u blizini, a pruža mogućnost istinskog osvježenja. Naravno, mnogi će se sjetiti Mórahaloma, neki čak i Kiskunmajse, Makóa, Bačkog Petrovca ili pak palićkog Aquaparka, ali malo tko Kanjiže, odnosno Tise koja pokraj nje protječe. Dokaz za ovu tvrdnju podjednako su i broj posjetitelja na ovim (zatvorenim) kupalištima kao i registracijske oznake na vozilima: više ih je po Mađarskoj, odnosno u Bačkom Petrovcu ili na Paliću negoli na štrandu skoro u samom središtu Kanjiže. I, za sve one koji ovaj štrand do sada nisu posjetili, slobodno možemo reći da su propustili istinski užitak.

Plus u minusu

Što je to tako lijepo, odnosno dobro na kanjiškom štrandu? Pod jedan, ono zbog čega posjetitelji i inače dolaze: Tisa. Ravničarski mirna, pruža svakome mogućnost da bez rizika uđe u nju i ispliva se do mile volje. Dodatni motiv pruža i činjenica da postoje i dijelovi idealni za obitelj, odnosno manju djecu na kojima je obala dovoljno dugo plitka da ima mjesta za sve. Ono što na prvu pomisao iznenađuje, a na što ćemo se u budućnosti sve više navikavati, je toplina vode: ovih dana temperatura Tise doseže i do 27-28 stupnjeva Celzijevih, što je ravno temperaturama koje se u isto vrijeme bilježe na Jadranskom moru. U usporedbi s Neretvom, koja je u Mostaru prije dva tjedna bilježila tek 17 stupnjeva, ili pak s nekim drugim rijekama po Hrvatskoj, Crnoj Gori, BiH ili Srbiji, ovo je neočekivani zgoditak. Voda, naravno, nije prozirna jer su i obala i korito Tise pješčani, ali je ipak izuzetno čista, što se može zahvaliti obližnjoj Mađarskoj koja ju takvu kod nas pušta (a ne treba zaboraviti da je i Segedin blizu). Također, Tisa je i dovoljno široka (između 200 i 250 metara) i prostrana da u njoj ima mjesta i za avanturiste i za one koji bi da plivaju podalje plićaka. Kada smo već kod avanturista, brojni molovi koji se nalaze uz obalu pravi su izazov za sve koji vole skakati u vodu, pa nije čudo što su gotovo sve vrijeme puni djece i mladih.

Štrand je također priča za sebe i po nekim svojim značajkama daleko nadilazi pojedine morske plaže, a u nekima gotovo sve. Kao prvo, ova se tvrdnja odnosi na mjesta koja pružaju prirodnu hladovinu ili pak ona na kojima se možete nesmetano sunčati: i jednoga i drugoga ima u izobilju, što se ne bi moglo reći za brojne plaže Jadranskoga, Jonskoga ili Egejskoga mora. Osim toga, štrand je dovoljno velik da ni u jednom trenutku ne morate »rezervirati« mjesto u hladu tako što ćete ostaviti ručnik da »prenoći« na mjestu koje vam se dopada. Pijesak na štrandu pravi je izazov za stopala, pa je skoro prava grehota šetati u papučama ili sandalama, osim, naravno, kada baš pripeče pa vam tko zna zašto na um padnu fakiri i slični čudaci. Ono što je također ogroman plus kanjiškoga štranda u odnosu na gotovo sve plaže na moru jest činjenica da su ležaljke besplatne. Ima ih drvenih (dvadesetak) i plastičnih i dovoljno je samo ostaviti stvari na njih i tako ih bezecovati za sebe. Naravno, to se uglavnom čini u ranijim satima jer su poslije zauzete. Ono što također raduje djecu i mlade jest da se na štrandu nalazi i veliki broj igrališta, bilo da je riječ o nogometu, odbojci, »nogotenisu« na pijesku, plus tereni za košarku, basket ili mini golf. I sve to besplatno, što je također veliki plus u odnosu na more.

Gosti i ponuda

U okviru kanjiškog štranda nalazi se i prostor za kampiranje, moderan, lijep i funkcionalan. Za nepunih sedam eura po danu, tik uz Tisu i u gustoj hladovini, može se provesti godišnji odmor iz snova: kamp je uredno parceliziran i ispresijecan uređenim stazama, ima razvučenu struju i na nekoliko mjesta sanitarne čvorove, uključujući i uredne sudopere s vanjske strane za pranje escajga, tanjura i ostalog posuđa.

Naravno, gdje je gostiju, tamo je i ugostitelja. Ima ih svih vrsta: od restorana za »konkretnu« hranu, pa do mjesta za prodaju »langoša«, palačinki, sladoleda i, naravno, kafića na otvorenom s raznovrsnom ponudom. Cijene? Ni niže ni više negoli u Subotici, Novom Sadu ili bilo kojem drugom vojvođanskom mjestu. Jedino što se od ove ponude na otvorenom – izuzmemo li, naravno, restorane i kafiće – naplaćuje su daske za »stand up« veslanje (SUP), čija je cijena 400 i 700 dinara pojedinačno pola sata ili sat ili pak 500 i 900 dinara za dvije osobe u istom trajanju.

Ono što također pada u oči jest činjenica da se odmakom dana i broj i struktura gostiju mijenja. U prijepodnevnim satima, pa sve dok temperatura zraka ne počne padati štrand je ispunjen uglavnom gostima sa strane: Subotica, Senta, Novi Kneževac i ostali dio sjevera Banata, uglavnom obitelji, sredovječni i stariji ljudi, dok kasnije broj raste, a »struktura se pomlađuje« domaćim snagama. Čuje se to podjednako po govoru (mađarski) i vidi po brojnim parkiranim biciklima, uz drvo ili gdje je već zgodno. Naravno, tada se puni i štrand, i broj kupača u Tisi, i onih koji bosi igraju nogomet ili odbojku, ali i onih koji ih gledaju iz kafića.

Ako je iz ove suše i kanikula ičega dobroga proisteklo, onda je to svakako činjenica da sve do mraka nema komaraca, koji su inače sastavni prateći dio rijeka u ovom podneblju.

A ako se nešto dobroga može reći o aktualnim lokalnim samoupravama, onda je to sve ono što ste do sada pročitali u ovom tekstu. Naprosto je zapanjujuće da gotovo ista ideološka postavka vlasti u odnosu na Suboticu (u Kanjiži je Savez vojvođanskih Mađara u većini, a u Subotici Srpska napredna stranka) ima toliko drugačiji odnos prema sredini u kojoj ljudi žive. I uživaju. Primjer štranda najbolje o tome govori. Napose ako se usporedi s gradom, pa i Palićem. Posebno nekada.

Zlatko Romić