»Mislim da je velika čast, ali i velika odgovornost prihvatiti ulogu bandaša i bandašice. Pored čuvanja tradicije, imamo prilike za druženje i to je jedan od glavnih poticaja zašto bih svima koji budu u toj prilici preporučila da prihvate ovu ulogu«, kaže Mila, a Teo posebno naglašava kako je pomoć prijatelja i podrška obitelji od velikog značaja i svim ovim pripremama to daje dodatnu ljepotu

Bandaš Teo Margetić i bandašica Mila Kujundžić ovih su dana u velikim pripremama za gradsku Dužijancu u Subotici. Njihove su dužnosti počele već početkom godine, od blagoslova žita na blagdan sv. Marka, zatim svečanoj proslavi Tijelova, a početkom ljeta i početkom proslava seoskih dužijanci, njihove su se obveze intenzivirale. Zatekli smo ih u radnom okruženju, na čišćenju i pletenju žita kada su s nama podijelili svoje dosadašnje dojmove o ulozi koju ove godine imaju čast nositi.

Od prvog poziva do uloge bandašice

Mila Kujundžić rođena je 10. travnja 2004. godine. Ima tri mlađe sestre – Ivu, Mariju i Klaru. Od 2012. godine aktivna je članica HKC-a Bunjevačko kolo, a od prošle godine i članica njegova Upravnog odbora. Završila je Srednju ekonomsku školu, a već tri godine zaposlena je u kozmetičkom salonu. Aktivna je i u župi sv. Roka, gdje pjeva u župnom zboru te sudjeluje u službi čitača.

Mila kaže da je ona prva saznala da je izabrana za bandašicu, no sve je to krenulo od šale njenog župnika Andrije Anišića, pa taj poziv nije odmah shvatila ozbiljno.

»Uvijek sam se nadala da ću jednom biti bandašica, ali sam se ipak iznenadila jer uvijek ima puno kandidata. Iako pripadam župi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Bikovu, pretežno idem u subotičku župu sv. Roka i tako me je vlč. Anišić jednom pitao želim li biti bandašica. Rekla sam da bih, ali sve je to bilo kroz neku šalu, ništa ozbiljno. Nakon nekog vremena mi je poslao poruku da tražim bandaša i onda sam pretpostavila da je to već definitivno«, kaže Mila.

Ni pravoga bandaša nije uvijek lako pronaći. Mila je davala nekoliko prijedloga, no prema tradiciji, bandaš se pronašao u krugu čuvara Božjeg groba.

Radosno prihvatiti poziv

Teo kaže da je nakon Uskrsa on izabran za bandaša. Poziv ga je iznenadio, no ipak je to bilo nešto što se moglo očekivati:

»Ove godine među čuvarima nas je dosta mlađih, tako da sam ušao u taj izbor. I ja sam dobio poruku od vlč. Andrije Anišića i nakon nekoliko dana kada sam promislio, rado sam prihvatio«, kaže Teo.

Teo Margetić rođen je 4. veljače 2006. godine. Student je druge godine Pravnog fakulteta u Novom Sadu. Završio je Osnovnu školu Matko Vuković, a potom opći smjer Gimnazije Svetozar Marković u Subotici. Dugi niz godina bio je ministrant u župi sv. Terezije Avilske, a danas je čuvar Božjega groba. Aktivan je i kao animator Subotičkog oratorija. I ove je godine između završetka ispitnih rokova i početka programa Dužijance pronašao vrijeme za sudjelovanje na Ljetnom oratoriju kao animator.

Mnoge obveze, još više susreta

Pored redovitih obveza bandaša i bandašica svih godina, poput sudjelovanja na okolnim seoskim dužijancama, sudjelovanju na Takmičenju risara, književnim večerima i izložbama, ove su godine imali priliku i otkriti ploču u spomen Blašku Rajiću koja je postavljena na crkvu sv. Roka u spomen prve proslavljene Dužijance.

Osim novih obveza, Dužijanca otvara nove prilike za druženje i povezivanje. Mila i Teo gosti su na svakoj seoskoj dužijanci, pa kažu da su svi bandaši i bandašice njihovi vršnjaci i sa svakim su pronašli nešto zajedničko. Osim sudjelovanja na svetim misama i ručku, rado posjete navečer i Bandašicino kolo. Iako im je nedjeja za nedjeljom ispunjena brojnim obvezama i zahtjevnim rasporedom, radosni su što imaju priliku biti dijelom svih slavlja. Vjeruju da će ova zajednička iskustva i uspomene koje stvaraju ostati poveznica među svim ovogodišnjim bandašima i bandašicama.

Sve je spremno za gradsku Dužijancu

Mila i Teo kažu da za Dužijancu šivaju novu nošnju, a za sve okolne dužijance kombiniraju nešto od nošnje koju imaju, mnogi pojedinci im ponude svoju nošnju iz privatnih zbirki, a uvijek im je na raspolaganju i nošnja iz Bunjevačkog kola. Tako je za svako njihovo pojavljivanje u programu Dužijance potrebno pažljivo odabrati prikladnu nošnju, a iza svake odjevne kombinacije stoje vrijeme, priprema. Perlice od slame izradit će im Jozefina Skenderović.

U jeku priprema vrijeme brzo prolazi i sama proslava Dužijance sve je bliže.

»Trenutno smo zaposleni oko čišćenja i pletenja žita, pa nam vrijeme brzo prolazi. Ne stignem puno razmišljati o samoj Dužijanci, ali vjerujem da će sve dobro proći i da će nam ostati u lijepim sjećanjima«, kaže Teo.

»Mislim da je velika čast, ali i velika odgovornost prihvatiti ulogu bandaša i bandašice. S dosta ljudi smo se povezali što na seoskim dužijancama, a što na ostalim pripremama poput ovog čišćenja žita. Dosta ljudi nam pomaže u svim ovim obvezama i stvarno smo zahvalni na tome. Pored čuvanja tradicije, imamo prilike za druženje i to je jedan od glavnih poticaja zašto bih svima koji budu u toj prilici preporučila da prihvate ovu ulogu«, kaže Mila.

Teo posebno naglašava kako je pomoć prijatelja i podrška obitelji od velikog značaja i svim ovim pripremama to daje dodatnu ljepotu.

Pred bandašom i bandašicom vrhunac je proslave Dužijance, a svoje dojmove vjerojatno će i nakon nje još dugo sabirati. U tjednu pred samu gradsku Dužijancu u petak sudjeluju na Tamburaškoj večeri i predstavljanju bandaša i bandašice na gradskom trgu. Tom će prigodom biti izabrani i njihovi pratioci – najljepši parovi u nošnji koji će ih pratiti na samoj proslavi Dužijace u nedjelju. U subotu u 18 sati sudjelovat će na svečanoj večernjoj u katedrali-bazilici sv. Terezije Avilske, nakon koje će položiti vijence na spomen-bistu Blaška Rajića, a uslijedit će Skupština risara i Folklorna večer na trgu.

U nedjelju, 9. kolovoza, bandaš i bandašica nakon svečanog ispraćaja u crkvi sv. Roka polaze do katedrale na misu zahvalnicu – središnje slavlje Dužijance. Navečer sve pozivaju u Bandašicino kolo na gradskom trgu. Nakon kratke stanke, bandaš i bandašica svoje dužnosti ovog ljeta završit će časteći Gospu od Suza na Bunarićkom proštenju 30. kolovoza.

Ana Gaković