Ono što posebice raduje nije samo masovni odaziv gledateljstva i visoka razina kazališne i uopće kulturne naobrazbe ljubitelja kazališta na ovoj manifestaciji, dupkom puna sala Doma kulture u Đurđinu, koja je minule subote bila pretijesna primiti sve zainteresirane za nastup domaćina, predstavu »Salašari silom varošani« po tekstu Pavla Bačića, već to što barem trećinu nazočnih-konkretno, prva tri-četiri reda u gledalištu čine – djeca. To ne samo da daje dobre signale glede buduće »armije gledalačkih regruta« već stvara i bazu za buduće kulturne djelatnike, kazališne fanove, a, možda i, nadajmo se glumce, scenografe, redatelje, entuzijaste.
  Sve u svemu, drugog tjedna Osmih dana kazališta u Ljutovu gledateljstvo su ugostili domaćini, HKUD »Ljutovo«, koji su majstorski na scenu postavili predstavu rađenu po tekstu autora Pavla Bačića »Salašari silom varošani«.
Uobičajena priča na originalan način: Tematika komada u najkraćem bi se dala svesti na jaz među naraštajima, uobičajeni sukob generacija, moderniziranu verziju »Romea i Julije«, primjerice. Paorsko dijete, mladi salašar Ivan i kći glavnog junaka bać-Pere u »velikoj su ljubavi«, ali su roditelji, dakako, naumili da je dadu mladiću koji se bavi »mutnim radnjama« u Italiji. Bać-Pere je predstavnik tradicionalnih vrijednosti, njemu »talijanski biznismen« nije simpatičan, ali je mladić uspio zavesti njegovu suprugu, koja jednako mašta o odlasku sa salaša i životu »u Talijanskoj«. Nakon mnogih peripetija u istinskom maniru najboljih komedija u duhu W. Shakespearea i, po malo, onih comedie de l arte, slijedi očekivani happyend, »biznismen« ostaje u Italiji, svi nalaze ljubavi svojih života, a mladi se par vraća na salaš i uz blagoslov (oba) roditelja živi sretno »svoj na svome«. U odličnoj režijskoj postavci Nandora Klinockog blista cijela glumačka ekipa, mada nas se posebice dojmila vrsna epizoda Ciganke Žrebe u interpretaciji Zlatinke Baić.