Studebaker Standard Six Tomislava Vidakovića ove je godine postao prvi automobil u Subotici koji je navršio stotinu godina. Premda je proizveden davne 1926., na njemu su još uvijek izvorna boja, unutrašnjost i drugi tvornički detalji. Povijesna vozila, međutim, nisu samo kolekcionarski predmeti, nego i pokretni spomenici tehničke kulture čije očuvanje zahtijeva mnogo znanja, vremena i novca

Kada je prije četrnaest godina iz Njemačke u Suboticu stigao Studebaker Standard Six, već je iza sebe imao gotovo devet desetljeća dugu povijest. Prethodno je kraće vrijeme bio dio jedne engleske kolekcije, dok se prije toga dugo nalazio kod kolekcionara u Sjedinjenim Američkim Državama. Njegov sadašnji vlasnik Tomislav Vidaković, predsjednik Udruge ljubitelja starih motornih vozila Subotica, odlučio ga je sačuvati upravo onakvim kakav je do njega stigao.

Riječ je o automobilu iz 1926. godine koji je ove godine navršio puno stoljeće. Unatoč tome, na njemu nikada nije provedena cjelovita restauracija niti su mijenjani njegova boja i unutrašnjost. »Automobil je kod mene došao negdje 2012. godine. Uvezao sam ga iz Njemačke, a stigao je u stanju u kojem se nalazi i danas. Na njemu ništa nije dirano. Kada sam pratio povijest njegovih tehničkih pregleda, vidio sam da je 1980. godine bio na servisu i tada je imao 17.400 milja. Sada ima 17.700 milja, što znači da je u posljednjih 46 godina prešao svega 300 milja. Sudeći prema kilometraži, može se reći da je to i dalje gotovo nov automobil«, kaže Vidaković.

Izvorno stanje važnije od novog sjaja

Kod povijesnih vozila vrijednost se ne procjenjuje samo prema izgledu i tehničkoj ispravnosti. Za kolekcionare je posebno značajno koliko je automobil sačuvan. Upravo zbog toga Vidaković ne želi obnavljati Studebaker samo kako bi mu vratio nekadašnji sjaj.

»Moja je želja da ovaj automobil što dulje ostane u svom izvornom stanju jer se mnogo više cijeni vozilo koje nije ponovno bojeno. Naravno, tekuće održavanje mora se redovito obavljati. Potrebno je mijenjati ulje i filtre, a nedavno su postavljene i dvije nove gume jer vrijeme ipak učini svoje«, objašnjava naš sugovornik.

Održavanje vozila starog stotinu godina na prvi pogled djeluje kao gotovo nemoguć zadatak, no pojedini rezervni dijelovi još se mogu pronaći na specijaliziranom tržištu. Ponuda je, kaže Vidaković, dobra u Engleskoj, a još je veći izbor dostupan u Sjedinjenim Američkim Državama. Studebaker Standard Six opremljen je šesterocilindričnim motorom zapremine oko četiri tisuće kubičnih centimetara, koji razvija približno 60 konjskih snaga. Za vrijeme u kojem je proizveden bio je to snažan, luksuzan i skup automobil.

»Ako ga usporedimo s Fordovim Modelom T, koji je imao oko 24 konjske snage, bio manji i koštao približno upola manje, vidi se koliko je Studebaker tada bio ozbiljan automobil. Bio je kvalitetan i pouzdan, ali nije ga mogao kupiti svatko. Studebaker se naposljetku više nije mogao nositi s konkurencijom pa je proizvodnja automobila ove marke ugašena«, kaže Vidaković.

Skupa registracija muzejskih eksponata na kotačima

Studebaker je nakon uvoza bio registriran samo prve godine. Jedan od najvećih problema s kojima se domaći kolekcionari susreću jesu visoki troškovi registracije, koji se još uvijek obračunavaju gotovo kao da je riječ o vozilima koja se svakodnevno koriste. Novi propisi u Srbiji prepoznali su pojam vozila od povijesnog značaja te omogućili njihovo registriranje s posebnim registarskim pločicama. Vidaković to vidi kao važan pomak, ali smatra kako bi zakonsko prepoznavanje ove kategorije trebale pratiti i odgovarajuće financijske olakšice.

»Naš savez klubova povijesnih vozila obraća se nadležnim institucijama, među ostalim i Ministarstvu financija, sa zahtjevom da se vozila od povijesnog značaja oslobode takse na uporabu motornih vozila. Njihova osnovna svrha nije svakodnevna vožnja niti prijevoz putnika. To su muzejski eksponati i spomenici tehničke kulture na kotačima«, ističe Vidaković.

Prema njegovim riječima, i osiguravajuća društva trebala bi prilikom određivanja cijene polica uzeti u obzir način na koji se oldtimeri upotrebljavaju. Takva vozila prelaze veoma malo kilometara, na ceste izlaze uglavnom tijekom susreta, izložbi i prigodnih vožnji, pa je i rizik znatno manji nego kod automobila koji su svakodnevno u prometu. U Srbiji postoji tek nekoliko automobila starijih od subotičkog Studebakera, a njihovi se vlasnici uglavnom međusobno poznaju i surađuju. Povijesna vozila često se koriste i prilikom snimanja filmova i televizijskih serija, jer mogu vjerno dočarati izgled ulica iz prve polovice prošloga stoljeća.

Od zapuštenog motocikla do vrijedne kolekcije

Vidakovićeva ljubav prema starim vozilima razvila se iz dugogodišnjeg zanimanja za antikvitete. Jedne je godine pronašao zapušteni motocikl Zündapp s bočnom prikolicom, proizveden 1939. godine. Motocikl mu se svidio pa ga je počeo popravljati i naposljetku doveo u vozno stanje.

Upravo se u to vrijeme u Subotici osnivala Udruga ljubitelja starih motornih vozila. Na nagovor prijatelja antikvara priključio se udruzi i u njoj ostao tijekom svih trideset godina njezina djelovanja.

»U početku sam se više bavio motociklima, a poslije sam počeo obraćati pozornost i na automobile. Naišao sam na Mercedes 170 iz 1954. godine koji je bio u žalosnom stanju. Nakon dugotrajnog rada sada je potpuno uređen, registriran i može se voziti. Imam i Triumph Spitfire MK2 iz 1963. godine, vrlo simpatičan kabriolet koji je nakon obnove stalno registriran«, kaže Vidaković.

Zbog nostalgije je od prijatelja kupio i njihova prvog Fiću iz 1970. godine. Automobil je ostao u izvanrednom stanju te se i danas redovito registrira i vozi. Posebno mjesto u kolekciji zauzima motocikl Moto Guzzi Falcone, koji je Vidaković 1998. godine kupio od vojske. Tada je bio star 25 godina i imao samo 1.800 prijeđenih kilometara. Tijekom sljedećih 28 godina Vidaković je s njim prešao oko 40.000 kilometara.

»Vozili smo ture do mora, prolazili područjem cijele nekadašnje Jugoslavije, išao sam u Mađarsku i Rumunjsku. Stalno ga vozim i veoma mi je drag. Moj je najstariji motocikl Ariel iz 1931. godine s bočnom prikolicom. To je iznimno rijedak engleski motocikl zapremnine 500 kubičnih centimetara«, navodi naš sugovornik.

Tomosi donijeli novu energiju

Udruga ljubitelja starih motornih vozila Subotica osnovana je 1996. godine s deset članova. S vremenom se njihov broj povećao na 60, no uslijedila je smjena generacija, a dio nekadašnjih članova više nije među živima. Udruga danas okuplja oko 50 zaljubljenika u starodobne automobile i motocikle. Nov zamah donijelo je osnivanje sekcije ljubitelja Tomosa, čiji članovi djeluju u sastavu udruge.

»Oni su nam donijeli novu energiju. Međusobno se pomažemo i zajedno organiziramo događaje. Na ovogodišnjem smo susretu obilježili 100 godina automobilizma u Subotici i 30 godina postojanja naše udruge, dok je sekcija Tomos obilježila 50 godina od početka proizvodnje modela Tomos Electronic, koji je postao jedan od najus-pješnijih modela te tvornice«, kaže Vidaković. Pozivu su se odazvali vlasnici Tomosa iz svih krajeva nekadašnje Jugoslavije. U Subotici se okupilo njih 47 s brižljivo obnovljenim motociklima koji, unatoč desetljećima iza sebe, izgledaju gotovo kao da su upravo izašli iz tvornice.

Za članstvo u udruzi nije nužno odmah posjedovati oldtimer. Dovoljni su zanimanje, ljubav prema starim vozilima i želja za učenjem.

»Okupljamo se svakog utorka navečer u kafiću Trubadur u Subotici, gdje razmjenjujemo mišljenja, iskustva i informacije. Naši su članovi izvrstan izvor znanja o starim automobilima i motociklima. Ako nekoga zanima ovaj hobi, slobodno nam se može pridružiti«, poručuje Tomislav Vidaković.

Ivan Ušumović