Ovog vikenda je u mom gradu, Somboru, sjajan događaj u kojem pokušavam već treći put sudjelovati. Naime, riječ je o Solidarnom bazaru na kojem kupujete korištenu garderobu, knjige, torbe, nakit i druge sitnice, a stvari možete »kupiti« isključivo pakiranjem higijenskih uložaka. Realnost nam je, na žalost, takva da mnoge cure ne mogu sebi priuštiti ovu osnovnu i jednom mjesečno neophodnu stvar. Ovaj sjajan bazar organiziraju cure iz Centra za razvoj zajednice LINK, a svi koji imaju polovnu i očuvanu garderobu, knjige, torbe, nakit i druge sitnice, koje žele donirati ovim povodom, pozvani su sudjelovati. I upravo je ovo dio u koji se ja pokušavam uklopiti. Imam, kao i mnogi od nas, robe koju ne nosim, stvari koje ne koristim ali, iz nekog čudnog razloga, ne uspijevam se odvojiti od istih. Ovoga puta dala sam sebi zadatak izdvojiti minimum 15 ovakvih predmeta.
I, iako se čini da ovo sve nema veze s putovanjima o kojima volim pisati, upravo je suprotno. Zapravo, svakoj temi možemo naći poveznicu s putovanjima. Ovoga puta sjajan koncept ponovnog korištenja korištenih stvari nas vodi u Francusku.
Uspomene na ulice
Postoje gradovi u koje se putuje zbog muzeja, ili zbog hrane, ili zbog arhitekture. A u Lille se početkom rujna može otputovati i zato da biste vidjeli što njegovi stanovnici više ne žele imati kod kuće. Jednom godišnje ovaj francuski grad na sjeveru zemlje pretvara se u golemi buvljak. Iz podruma izlaze stare knjige, s tavana posuđe, iz ormara odjeća, a iz garaža bicikli i predmeti za koje je netko odlučio da im više nije mjesto u vlastitom domu. Ulice se pune stolovima, kutijama i ljudima koji prebiru po stvarima tražeći upravo ono što nisu znali da traže. Buvljak se zove Braderie de Lille, a priča je puno starija od današnje pomame za vintageom i second-handom.
Buvljak star gotovo devet stoljeća
Prvi tragovi velikog sajma u Lilleu sežu sve do 1127. godine. Tijekom stoljeća događaj se mijenjao, a u 16. vijeku već se razvija prodaja rabljenih stvari. U 19. stoljeću ona postaje jedan od njegovih važnih dijelova.
Danas je Braderie puno više od buvljaka. Na ovogodišnjem izdanju, održanom 5. i 6. rujna, sudjelovalo je 5.425 izlagača, a štandovi su se protezali na čak 53 kilometra. Grad je zabilježio više od 2,5 milijuna posjetitelja. Među prodavačima su stanovnici Lillea, trgovine, antikvari i profesionalni trgovci. Na jednoj tezgi pronaći ćete stare ploče, na drugoj knjige, negdje posuđe, igračke, bicikle, odjeću ili sitnice za koje je teško pogoditi čemu su nekada služile. I upravo je u tome čar. U trgovinu dolazimo po ono što smo planirali kupiti. Na buvljaku najčešće pronađemo nešto što uopće nismo tražili.
Putovanje među tuđim uspomenama
Braderie je zanimljiv i zato što pokazuje grad iz malo drugačije perspektive. Lille se ovdje ne upoznaje samo kroz arhitekturu i muzeje, nego kroz stvari koje njegovi stanovnici više ne trebaju. Stara knjiga, razglednica, tanjur ili komad namještaja mogu postati suvenir koji nije proizveden za turiste. Predmet već ima svoj život, a putnik mu samo daje novi.
Možda je upravo zato second-hand danas toliko zanimljiv putnicima. Umjesto još jednog magnetića, kući možemo ponijeti nešto što je nekada pripadalo nekom drugom i tako nastaviti njegovu priču.
Ne zaboravimo školjke
Nakon kilometara hodanja i pretraživanja štandova, dolazi vrijeme za još jednu tradiciju Braderieja koja se zove moules-frites, školjke s pomfritom. Tijekom događaja 2025. godine, prema podacima Turističke zajednice Lillea, pojedeno je više od 500 tona školjki.
Tako se jedan vikend u Lilleu pretvara u kombinaciju buvljaka, festivala, gozbe i putovanja kroz prošlost.
Braderie danas grad predstavlja i kao veliki događaj ponovne uporabe i cirkularnog gospodarstva. Ali ideja je zapravo vrlo jednostavna i puno starija: ono što jednom čovjeku više ne treba, drugome može biti upravo ono što traži.
Sljedeći Braderie de Lille bit će održan 4. i 5. rujna 2027. A ako se ondje nađete, ostavite malo prostora za slučajnost. Jer u gradu koji jednom godišnje rasproda svoju prošlost, nikad ne znate što ćete pronaći. Možda samo staru šalicu. A možda komadić nečije priče.
G. K. M.
