Nesigurna vremena u kojima živimo izvor su stalne brige za čovjeka. No, svaka vremena nose svoje izazove i čovjek se osjeća nesigurno, mnogo toga je neizvjesno, te je uvijek izložen brigama za budućnost. Ipak, vjernikova i nevjernikova briga nisu iste, jer ne brinu na isti način niti o istim stvarima. Ne možemo brinuti tjeskobno na način kao da Boga ne poznajemo, ne možemo kao kršćani provoditi život u brizi, jer znamo da je Bog uvijek s nama, a to nas kroz Poslanicu Filipljanima ove nedjelje i Pavao poučava.

Briga nije potrebna

»Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu« (Fil 4,6). U vrijeme kada Pavao piše Filipljanima mnogi su bili neprijatelji kršćana te su vjernici često bili u opasnosti popustiti pod pritiscima kako bi se sačuvali od progona ili čak sačuvali vlastiti život. Danas nitko od nas ne brine o izgnanstvu, o gubitku života zbog vjere, ta su vremena daleko iza nas. Ipak, vjernici su opterećeni brojnim brigama. Te su brige materijalne naravi, izazvane ekonomskim problemima, što je u teškim ekonomskim vremenima s ljudske strane razumljivo. No, vjernik ne može na život gledati samo s ljudske strane, bez vjerničke dimenzije, koja ga upućuje na Boga, koji je svemoguć, koji ljubi čovjeka i nikad ga ne napušta. Vjera je znak naše oslonjenosti na Boga i povjerenja da je uvijek uz nas. Briga bi bila znak nedovoljnog povjerenja, a on se još od Starog zavjeta objavio kao onaj koji nikada svoje ne napušta. I sami u svome životu možemo posvjedočiti koliko se puta očitovala njegova blizina i moć. Vjernik uvijek računa s Bogom, u svim nevoljama, brigama i strahovima, Bog je izvor sigurnosti i nade u bolje dane. Ta oslonjenost na Boga pokazuje veličinu vjere.
Zahvaljivanje

Ipak, čovjek ne može ne brinuti, pa kada ga obuzmu brige, ono što treba je moliti. Molitva nije samo tražiti od Boga bolje sutra, završetak nevolja i rješenje problema. I Pavao nas podsjeća, molitva je i zahvala i prošnja. Nikada ne smijemo zaboraviti zahvaljivati za sva Božja djela koja smo prepoznali u svome životu. I kada je teško imamo za što zahvaliti, iz prošlosti, ali i za sadašnji težak trenutak u kojemu nas Bog nije napustio, nego nam daje hrabrosti i snage kako kroz njega proći. I prije nego išta zatražimo, hvala treba biti na našim usnama. Svemogući Bog, naš Stvoritelj i Spasitelj darovao nam je brojne milosti. Krist svojima nije obećao lagodan život, nego ih je pozvao da uzmu križ i pođu za njim, a križ je svaka muka koja nas mori. Upravo se tu iskušava naša vjera: jesmo li s pouzdanjem u Boga prihvatili sadašnji trenutak i zahvalili, a tek onda zatražili, ako je njegova volja, da sutra bude bolje.

Darovatelj mira

»I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu«, poručuje Pavao (Fil 4, 7). Bog onoga koji se u njega pouzdaje daruje mirom. To je mir koji nitko osim Boga ne može dati, koji je neobjašnjiv ljudskim poimanjima, ali ga razumije onaj koji ga osjeti. Bog tako nagrađuje onoga koji mu predaje sve svoje i koji se pouzdaje u njega. Prožet tim mirom, čovjek se prestaje brinuti tjeskobno, jer zna da je Bog s njim, zna da će svaku situaciju njegova svemoć izvesti na dobro i to ne na ovozemaljsko, prolazno dobro, nego na veće dobro, ono vječno. Zato vjernik ne strepi pred budućnošću, jer on s povjerenjem u Boga ide kroz ovaj život, predajući u njegove ruke i sadašnjost i budućnost, zahvalan za sve što Bog čini.