Posljednji vikend listopada profesorica Martina Poljaković provela je u jednom od najegzotičnijih gradova svijeta, romantičnoj Veneciji. Ovoga puta nije bila, kao mnogo puta prije, na đačkoj ekskurziji, nego je sudjelovala na velikom međunarodnom trkačkom natjecanju i uspješno istrčala svoju polumaratonsku utrku.
Kako ste se odlučili trčati polumaratonsku utrku baš u Veneciji?
Svake godine izaberem jednu od atraktivnijih trkačkih destinacija u Europi i tijekom cijele sezone stavljam poseban akcent na nju. Ovogodišnji izbor bila je Venecija i prijavila sam se, skupa s nekoliko mojih klupskih kolega, još na početku godine jer je ranija prijava i znatno jeftinija od onih kasnijih. Kako smo unaprijed znali termin, postupno smo rezervirali adekvatan i pristupačan smještaj u obližnjem Mestreu i sve uredili za odlazak na jednu od najegzotičnijih utrka u ovom dijelu svijeta.
Nakon brojnih đačkih ekskurzija koje ste vodili u Veneciju sad ste i sami bili na jednom, svojevrsnom  sportskom putovanju. U čemu  se razlikovao doživljaj drevnog grada na vodi?
Ponajprije u dolasku u sam grad, jer sam s đačkim ekskurzijama uvijek dolazila iz smjera Lida de Jesola, a sada sam ulazila u Veneciju iz smjera Mestrea preko velikog mosta koji je spaja s ostalim dijelom kopna. Također, ovog puta nisam imala nikakvih profesionalnih obveza i bila sam potpuno fokusirana na utrku i spoznaju jednog posve drugačijeg doživljaja ovog fantastičnog grada.
Upoznajte nas malo s detaljima vezanim za samu utrku.
Wizz Air Venice Marathon, kako glasi službeni naziv ove utrke, pored glavne na 42,5 km ima i dvije dodatne – polumaratonsku (21 km) i utrku na 10 km, a kontinuirano se održava još od 1986. godine. Prema nekim podacima koje smo dobili, na ovogodišnjoj utrci je sudjelovalo više od 18.000 trkača iz nekoliko desetaka svjetskih zemalja, o čemu su zorno svjedočile i brojne nacionalne zastave svih sudionika.   
Je li staza utrke bila zahtjevna i kako ste je Vi osobno doživjeli?
Osobno mogu reći da je za nas trkače iz apsolutne ravnice utrka čija trasa vodi preko starih kamenih staza Venecije i četrnaest mostova, to ipak mnogo zahtjevnije nego na drugim, znatno ravnijim utrkama. Početni dio polumaratonske utrke u dužini od 10 km trčao se u obližnjim Mestreu, potom se išlo preko velikog mosta koji je dug 3,8 km, a ostatak sve do cilja išao je prekrasnim, ali i za trčanje zahtjevnim ulicama Venecije.
Kakvo je bilo Vaše ciljno vrijeme?
Zbog navedenih specifičnosti ovo nije tip utrke na kojoj se postižu najbolja personalna vremena, već je u pitanju zahtjevna staza koju se treba pažljivo svladati, ali pritom i uživati u prekrasnom ambijentu i egzotičnom krajoliku. Vrijeme je bilo idealno za trčanje; u vrijeme utrke nekih 14 stupnjeva, ali mi rezultat ovoga puta nije bio prioritetan i na koncu sam u konkurenciji 150 trkačica (55-59 godina) zabilježila rezultat od 1 sat i 50 minuta, i zauzela osmo mjesto u konačnom poretku svoje starosne kategorije. Moglo je biti i bolje, ali i znatno lošije, pa sam, u konačnici, jako zadovoljna svojim nastupom u Veneciji.
D. P.