Arhiv tekstova

Simbolika

 

Prošloga je tjedna ministar za dijasporu Republike Srbije Srđan Srećković najavio kako želi otvoriti javnu debatu o mogućnosti da srpska dijaspora ima svoje predstavnike u republičkom parlamentu. Debata bi krenula od ideje da predstavnici dijaspore imaju, primjerice, pet zastupnika u Skupštini Srbije, kaže Srećković, kako bi se simbolički demonstriralo jedinstvo države i svih njenih građana koji žive izvan nje. On je naglasio kako mu nije namjera da dijaspora utječe na prekomponiranje političke scene Srbije i pozvao je sve relevantne institucije i ugledne pojedince da u javnoj raspravi iznesu svoje stavove o tome. 

Ovoga tjedna mediji u Srbiji su objavili kako su odlukom Vlade Slovačke Srbi u toj zemlji dobili status nacionalne manjine, i kako Ministarstvo za dijasporu podupire nastojanja srpskih zajednica i u Albaniji, Sloveniji i Austriji da dobiju status nacionalnih manjina, kako bi se kvalitetnije štitila njihova osnovna nacionalna prava, prije svega, navodi se, u područjima: kulture, informiranja, obrazovanja, političkog predstavljanja i sudjelovanja u tijelima vlasti. 

Vrijedi podsjetiti i na prošlogodišnji službeni posjet predsjednika Srbije Borisa Tadića Mađarskoj, kada je on, kako su srbijanski mediji prenijeli, pokrenuo i pitanje političke zastupljenosti Srba u mađarskom parlamentu. Tadić je tada naglasio kako je demokratska Srbija osigurala ostvarivanje maksimuma interesa i prava manjinama koje u njoj žive, i da isto to traži od zemalja u kojima postoji srpska manjina. 

A kako stoje stvari kada je u pitanju političko predstavljanje nacionalnih manjina u Srbiji? Prema postojećim zakonima za nacionalno-manjinske stranke ne važi cenzus, već prirodni prag. To znači da se broj izišlih birača dijeli s dvije stotine pedeset mjesta u parlamentu, i na temelju toga se utvrđuje koliko je glasova potrebno za jedan mandat. Ovisno o izlaznosti, to može biti od 15 do 30 tisuća glasova. U odnosu na cenzus, koji može iznositi od 200 tisuća do 300 tisuća, to jest olakšica, ali i taj prirodni prag mogu preskočiti tek stranke najbrojnijih nacionalnih manjina. I tako parlament, koji broji 250 zastupnika, broji tek 8 zastupnika manjina koji su preskočili prirodni prag. Kakva je to simbolika u zemlji u kojoj najmanje 15 posto stanovništva pripada nekoj manjini i u kojoj se danonoćno ponavljaju fraze o najvišem stupnju ostvarivanja manjinskih prava? Možda bi trebalo otvoriti javnu debatu i o tome pitanju? 

J. D.