Arhiv tekstova

Nerealistična očekivanja o brzini srpske integracije u EU i dalje su aktualna. Prema istraživanju Centra za slobodne izbore i demokratiju (CeSID), gotovo polovica građana Srbije vjeruje da će njihova zemlja postati članica EU za manje od pet godina. Međutim, suočit će se s razočaranjem – navodi se u tekstu objavljenom na sajtu WAZ.EUobserver, zajedničkom izdanju njemačke medijske kompanije WAZ i utjecajnog bruxelleskog magazina EUobserver, a prenosi Danas. 

Kako se ističe u analizi objavljenoj pod naslovom »Velike iluzije Srbije o pristupanju«, u najboljem slučaju – bez političkih faktora koji bi mogli usporiti cijeli proces - Srbija ne može postati kandidat za članstvo u EU prije 2011. godine. Pregovori o pristupanju bi, po tom scenariju, mogli početi 2012. i završiti 2016. ulaskom Srbije u EU 2018. godine. Ipak, kada se uzmu u obzir očekivane komplikacije u budućnosti, 2020. je puno realističnija prognoza, ocjenjuje se u tekstu. 

WAZ.EUobserver podsjeća kako je Beograd predao svoju kandidaturu u prosincu prošle godine i navodi da ona neće biti razmatrana sve dok zemlja ne bude u potpunosti surađivala s Haškim sudom. U praksi, ovo prije svega znači – dok se u haškoj ćeliji ne nađe Ratko Mladić. Onog trenutka kada Beograd izruči Mladića, državama članicama EU bit će potrebno nekoliko tjedana da ovlaste Europsku komisiju da pripremi službeno »mišljenje« o srpskoj aplikaciji. Završna ocjena spremnosti Srbije moći će biti donesena poslije najmanje godinu dana, smatra WAZ.EUobserver. 

Kako se upozorava, »do sada« niti jedna država članica nije uvjetovala kandidaturu Srbije priznanjem neovisnosti Kosova. Ipak, »jasno je da će Srbija, ako želi postati kandidat za EU, morati biti konstruktivnija kada je riječ o Kosovu, s obzirom na to da se sve odluke o proširenju EU donose konsenzusom«. 

Prije nego što pregovori o članstvu počnu, mora stupiti na snagu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, što znači da će SSP morati ratificirati svih 27 zemalja članica. Na temelju ranijih iskustava, taj će proces trajati najmanje dvije godine. Tijekom ove faze, navodi se u analizi, pitanje Kosova moglo bi dobiti na ubrzanju. Države članice koje su priznale kosovsku neovisnost mogle bi iskoristiti ratifikaciju SSP kao sredstvo pritiska na Srbiju da omekša svoje stavove prema toj pokrajini. Ipak, ovo ne bi moralo značiti usporavanje procesa integracije – »ako se Srbija suglasi s rješenjem prihvatljivim za EU i Prištinu, Bruxelles bi je mogao nagraditi brzim početkom pregovora o članstvu. Ipak, čak ni tada oni ne bi mogli početi prije 2012.«, upozoravaju WAZ i EUobserver. 

Kako se ocjenjuje, Srbija ima bolje administrativne kapacitete nego njeni susjedi, a tijekom pristupnih pregovora koji će trajati najmanje četiri godine, bit će dodatnih prilika da oni budu podignuti na razinu europskih standarda. Za razliku od prethodnih proširenja, izvjestan broj kriterija morat će biti ispunjen čak i prije otvaranja pregovora o pojedinim poglavljima. Osim toga, mnoge zemlje EU uvele su pravila po kojima otvaranje i zatvaranje poglavlja moraju proučiti i odobriti vanjskopolitički odbori parlamenata tih zemalja, a primjena kriterija iz Kopenhagena je rigoroznija nego ikada zbog problema s Bugarskom i Rumunjskom.

Prema prije dvije godine usvojenoj Strategiji proširenja, EU neće iznijeti datume za pristup sve do pred kraj pregovora. U najboljem slučaju, razgovori sa Srbijom bi mogli biti okončani i pristupni sporazum potpisan 2017. Nakon toga, bilo bi potrebno godinu i pol dana za ratifikaciju u parlamentima svih zemalja članica i u Europskom parlamentu, sa službenim ulaskom 2018. godine.

»Čak i ako Srbija uspije kroz pregovore ići i bez konačnog rješenja za status Kosova, nema sumnje da države EU koje priznaju kosovsku neovisnost neće dati zeleno svjetlo za pristupanje, sve dok se ne postigne dogovor o Kosovu. Nitko u EU nije spreman priznati drugi Cipar.«