Arhiv tekstova

Dvorci i ljetnikovci u Vojvodini nastajali su tijekom 18., 19. i 20. stoljeća. U raznovrsnosti kulturnih dobara, dvorci i ljetnikovci u Vojvodini imaju posebno mjesto. Iako su ovi objekti duboko utkani u kulturu i tradiciju Vojvodine, povijesna zbivanja su utjecala na devastaciju dvoraca i ljetnikovaca, naročito nakon Drugog svjetskog rata, poslije svojinske transformacije. Povijesno naslijeđe dvoraca i ljetnikovaca važan je čimbenik lokalnog identiteta, međutim, velik je broj takvih zdanja danas bez prave namjene i u različitim fazama propadanja.

Znamo kako se u Europi i svijetu puno pozornosti pridavalo i pridaje gospodarskim aspektima arhitektonskog naslijeđa, pa tako i definiranjem strategije prenamjene dvoraca. Uz obnovu i održavanje dvoraca i njihove prilagodbe suvremenim zahtjevima osmišljena je ponuda kulturnog turizma i kulturnih putova na europskoj i svjetskoj razini. Po uzoru na slične institucije u Europi, u okviru Kulturnog foruma iz Srijemske Mitrovice formiran je Centar za dvorce koji se bavi istraživanjem, praćenjem obnove i revitalizacije dvoraca i ljetnikovaca u Vojvodini. 

Koje su do sada bile aktivnosti Centra za dvorce i na kojem projektu trenutačno radite?

Centar za dvorce formiran je 2008. godine, a jedna od konkretnih akcija bilo je organiziranje međunarodne konferencije o dvorcima i ljetnikovcima Vojvodine. Ova konferencija organizirana je u suradnji s Nacionalnom asocijacijom za ekoturizam – Ekoturizam Srbija, a održana je 20. svibnja prošle godine u hotelu »Fantast« u čeju. Trenutačno Centar radi na formiranju radne skupine koja æe raditi na izradi prijedloga Nacionalnog projekta obnove i revitalizacije najvrednijih dvoraca i ljetnikovaca, kao i na pripremi za 2. međunarodnu konferenciju o dvorcima i ljetnjikovcima Vojvodine, koja se ove godine održava od 28. do 29. svibnja  u Lovačkom dvorcu Kaštel – Ečka. rad Centra uključeni su stručnjaci iz institucija koje se bave zaštitom kulturne baštine, stručnjaci iz  visokoobrazovnih institucija i nevladinih organizacija koje se bave temom zaštite kulturog naslijeđa, te drugi suradnici.

Što se planira obuhvatiti izradom Nacionalnog projekta obnove i revitalizacije najvrednijih dvoraca i ljetnikovaca?

Dakle, izrada prijedloga Naci-onalnog projekta obnove i revitalizacije najvrednijih dvoraca i ljetnikovaca još nije počela, jer smo trenutačno u fazi kompletiranja radne skupine sa svim potrebnim profilima suradnika koji će raditi na njegovoj izradi. Inače, projekt bi trebao obuhvatiti: evidenciju dvoraca i njihovih parkova i pomoćnih objekata, vrednovanje i kategorizaciju dvoraca, tipologiju mogućih promjena namjene dvoraca, način prilagođavanja dvoraca suvremenim potrebama, te usklađivanje zakona i propisa koji trebaju biti u funkciji obnove dvoraca.

Jesu li dvorci i ljetnjikovci važan dio kulturnog identiteta naroda koji su živjeli i žive na ovom prostoru?

Naravno da su dvorci i letnjikovci važan dio kulturnog identiteta naroda koji su živjeli i danas žive na ovom prostoru, i u svakom slučaju predstavljaju dio povijesti, kulture i tradicije Vojvodine. Upravo na primjeru dvoraca Vojvodine može se vidjeti najbolji primjer naše bogate, raznolike kulturne povijesti. Međutim, ono što nas treba ozbiljno zabrinuti i upozoriti je da će, ukoliko ne budemo na pravi način prepoznali njihov značaj, dvorci kao dio našeg kulturnog naslijeđa nestati i postati samo dio prošlosti. Vjerujem da Republika Srbija, zemlja koja želi ući u Europsku Uniju, neće sebi dopustiti da se o ovom pitanju, u najskorije vrijeme, ozbiljnije ne pozabavi. Nije tajna da bogatije države širom Europe i svijeta izuzetnu pozornost prida ovakvim objektima, kao odličnom turističkom potencijalu i izdvajaju značajna sredstva za njih.

U kakvom su sada stanju najvredniji dvorci i ljetnikovci u Vojvodini?

Dvorci su danas formalno zaštićeni kao kulturna dobra, ali im u većini slučajeva nije podaren novi život. Potrošili smo ih, ostavili i zaboravili. Većina dvoraca je u lošem ili veoma lošem stanju. Oni najvredniji su trenutačno u dobrom stanju, što ne znači  da i na njima nema potrebe za dodatnim intervencijama.

Koliki je turistički potencijal ovakvih objekata, naravno u slučaju obnove i revitalizacije?

Potencijal je veliki. U najvećem broju europskih primjera karakterističan je veoma uspješan način ne samo očuvanja, nego i ponovnog procvata života u ovakvim objektima uvođenjem nove, hotelske namjene. Ovakvi objekti, po pravilu, postaju hoteli visoke kategorije. Mnogi svjetski poznati hotelski lanci, kao što su »Four Seasons«, »Boscolo«, »Ville Venete e Casteli«, »Relais & Châteaux« i drugi, ulažu u obnovu povijesnih građevina za potrebe smještaja svojih luksuznih hotela i kao dio prestiža svoje ponude ističu ekskluzivnost boravka u njima.

Nažalost, kod nas još ne postoji jasan koncept obnove i oživljavanja odavno zamrlih kompleksa dvoraca i ljetnikovaca u okviru ekonomskog razvoja regije i održivog razvoja spomeničkog fonda Vojvodine.

Što podrazumijeva strategija prenamjene dvoraca? Koje su mogućnosti takve prenamjene?

Strategija podrazumijeva da treba osmisliti takve namjene koje će biti samoodržive u ekonomskom smislu, jer sada očuvani i na primjeren način vođeni dvorci mogu imati važnu ulogu u prostornom i gospodarskom razvoju Vojvodine.

U Vojvodini su sretne ruke bili samo dvorci koji su pretvoreni u važne muzeje, primjerice Patrijaršijski i dvor Bogoslovije u Sremskim Karlovcima, dvorac Kralja Pala u Bačkoj Topoli, upravne zgrade dobrostojećih poduzeća, kao što su Zobnatica u Bačkoj Topoli, dvorac Marcibanji u Čoki, dvorac Damaskin u Hajdučici, ljetnikovac u Krivaji, Tomanova vila u Vrbasu, ili koji su pretvoreni u turističke objekte: dvorac Fantast u Bečeju, dvorac Lazar u Ečkoj, dvorac Nojhauzen u Jakšićevu, dakle oni objekti u čije se održavanje ulagalo dovoljno novca. Nešto neizvjesniju sudbinu su imali dvorci koji su pretvoreni u zgrade lokalne samouprave: dvorac Servijski-Šulpe u Novom Kneževcu, mali dvorac Stratimirović u Kulpinu, u obrazovne institucije: dvorac Sečenji u Temerinu, dvorac Danijel u Konaku, veliki dvorac Lazarević u Velikom Središtu, ili u zdravstvene ustanove: vile u Kikindi, dvorci Danijel u Starom Lecu, dvorac Hertelendi u Bočaru, gdje su ulaganja u njihovo održavanje ovisila uglavnom o sredstvima lokalne samouprave.

Naravno, ima ideja da se odgovarajući dvorci u Vojvodini, pokraj ugostiteljskih objekata, mogu pretvoriti i u ekskluzivne zdravstvene objekte, koji bi privukli viši i srednji sloj društva i iz velikih gradova, kao što su Beograd i Novi Sad. Dvorci s velikim posjedima mogu se prenamijeniti na više naèina: u centre za život uz asistenciju, u kojima bi starije osobe živjele u novoizgrađenim luksuznim apartmanima, dok bi im centar pružao svu neophodnu asistenciju u svakodnevnom životu. U tom slučaju dvorac bi bio mjesto okupljanja, socijalnih sadržaja, ali bi također sadržavao i medicinski centar i smještaj za osobe kojima je potrebna 24-satna njega, u specijalne bolnice za liječenje bolesti ovisnosti, specijalne bolnice za plastičnu kirurgiju, gdje bi klijenti mogli odsjesti do kraja rehabilitacije, centre za alternativnu medicinu, kao i u wellness i spa centre.

Je li u Vojvodini riješeno pitanje denacionalizacije dvoraca? Tko je danas pravi titular dvoraca? Dakle, može li njihova obnova početi dok se ne riješi pitanje vlasništva nad tim objektima?

Veliki broj takvih zdanja danas je nažalost bez prave namjene, bez riješene vlasničke strukture i u različitim fazama propadanja, jer nije riješeno pitanje denacionalizacije, što je inače i jedan od uvjeta za ulazak u EU. Problem je što se u većini slučajeva danas ne zna tko je pravi titular dvoraca, ali taj problem nije nerješiv. Upravo zatreba što prije utvrditi postoje li zakonski vlasnici i onda naći načina da se kroz razrješenje imovinsko-pravnih odnosa, koji će biti definirani donošenjem Zakona o denacionalizaciji, i uz jedan partnerski odnos između vlasnika i države, upravljanje i održavanje dvoraca uskladi s njihovim značajem u okvirima zakonskog statusa. 

Hoće li Centar sudjelovati  na natječajima europskih predpristupnih fondova s projektom putova dvoraca i letnjikovaca?

Naravno, ali samo u saradnji sa zainteresiranim lokalnim saomupravama.