Arhiv tekstova

Godina iza nas bila je veoma teška i u mnogim segmentima društvenog života onemogućila je ostvarivanje brojnih zamišljenih planova. U nadi da će ova nova biti bolja porazgovarali smo s predsjednikom HKPD-a »Jelačić« Josipom Pokasom o tome što su uspjeli ostvariti od zamišljenog i čemu teže u ovoj godini.

Je li vaše društvo uspjelo organizirati sve planirane manifestacije u prošloj godini?

U protekloj smo godini imali puno manifestacija za realizirati, ali kriza nam je sama po sebi onemogućila dosta toga. Jedna od manifestacija koje nisu ostvarene pod našim pokroviteljstvom jest »Klape i mandoline«, koja je godinu prije nosila naziv »Klape bez mora«. Naime, dopis kojim nam je skrenuta pozornost da nam sredstva potrošena na smještaj i hranu neće biti odobrena, onemogućio nam je da kao goste zovemo ljude iz inozemstva i tako realiziramo tu manifestaciju. Zahvaljujući Mati Groznici i Pokrajinskom tajništvu za propise, upravu i nacionalne manjine preusmjerena su nam sredstva koja bismo mi inače iskoristili za tu manifestaciju, ali u ovom slučaju nam nisu bila dovoljna, tako da smo ih uložili u adaptaciju prostorija koje smo dobili kao novi prostor. Uspjeli smo dosta toga uraditi tim novcem. Na sreću,  gradonačelnik je podržao tu manifestaciju i ona je ipak održana, ali ne pod našim pokroviteljstvom. Turnir u malom nogometu, za koji smatramo da već prerasta u tradiciju, nije održan u prošloj nego u ovoj godini, jer su sredstva kasno stigla. Moram naglasiti kako je naša momčad i ove, kao i prethodne godine ponijela titulu pobjednika. Ostalo se sve uglavnom ostvarilo, naravno opet u skladu s mogućnostima i krizom koja je vladala. Prostorije su sada dovedene u veoma dobro stanje, puno su nam pomogli i donatori, a i sami mi članovi.

Kakvi su vam planovi za ovu godinu, hoće li biti dovoljno sredstava za sve zamišljeno?

Ne mislimo odustati od festivala klapa, također slijedi i obilježavanje spomendana bana Jelačića, ali težimo tome da to sada bude 2-3 dana, da to budu dani Jelačića. Novina je da je Upravni odbor donio odluku da se naša djelatnost proširi na izdavačku. Međutim, prvi problem na koji nailazimo jest prijevod na hrvatski jezik. Mislimo i da bi trebalo organizirati učenje hrvatskog jezika za manji uzrast djece, pa neka bude i pet učenika. Postoji vjerojatno veliki broj ljudi koji su studirali hrvatski jezik, pa da netko od njih dolazi podučavati djecu. Nastojat ćemo da u našem prostoru imamo izložbe, stalne ili povremene postave. Jednako tako bi bilo dobro da se obnova kuće bana Jelačića riješi, to bi bio odgovarajući prostor za mnoge aktivnosti i onda bi se ulagalo u nešto što nam ostaje, a ovako ulažemo u tuđe.

Najbitnije pitanje ovih mjeseci u zajednici jest upis u poseban birački popis. Kakva su vaša iskustva?

Trenutačna situacija nalaže da idemo od vrata do vrata. Ljudi su zapamtili ratove i nekako se ne žele izjašnjavati. Neki od njih se sjećaju kako im nitko nije pomogao kada je bilo potrebno, pa se ne žele upisati, a neki opet bez obzira što im objasnimo da je država donijela zakon, a ne mi, i da nam to omogućuje ostvariti naša prava, to jednostavno ne žele. Koliko ćemo moći prikupiti potpisa – ne znamo, trudimo se i trudit ćemo se pomoći, a nadam se da će se sve dobro završiti.

Ankica Jukić-Mandić