Arhiv tekstova

»HDF Preporuke iz Lemeša nastao je kao potreba da se u hrvatskoj zajednici sustavnije načini jedan pregled – inventura svega onoga što imamo. To nije kulturno-umjetničko društvo, bavimo se višim stupnjem umjetnosti, ali se puno više bavimo analitikom i stanjima u hrvatskoj zajednici u Vojvodini, odnosno u Srbiji. I sami smo bili iznenađeni što je Hrvatski demokratski forum od samoga početka naišao na dosta široki odziv, a naše članstvo se svakodnevno povećava upravo zato što otvaramo mnoge teme o kojima se vrlo rijetko, slabo i nedovoljno govori, napose kad je hrvatska zajednica u pitanju«, kaže Antonija Čota, predsjednica Hrvatskog demokratskog foruma – Preporuke iz Lemeša.

Zašto je baš Lemeš odabran za sjedište vaše udruge i otkud taj naziv?

Smatramo da su sva vojvođanska mjesta koja imaju hrvatski živalj specifična po nečemu, a Lemeš je u odnosu na ostala mjesta specifičan i u Europi – i to po plemstvu. Što se naziva udruge tiče, u svijetu je u međunarodnom pravnom prometu poznat taj oblik »preporuka«. To je kada, jednostavno, neko tijelo ili udruga daje sugestije ili preporučuje neko ponašanje temeljem uočenih nepravilnosti, ili pak nečega što je pozitivno. Mi ne namećemo svoje mišljenje, nego samo preporučujemo da bi možda bilo bolje nešto uraditi drugačije.

U tijeku je proces formiranja posebnog biračkog popisa nacionalnih manjina u Srbiji. Po medijima se, kada je riječ o hrvatskoj nacionalnoj manjini, puno govorilo kako nije dovoljno velik odziv. Kako vi gledate na tijek upisa pripadnika hrvatske manjinske zajednice u posebne biračke popise?

Pristup popisu birača, po mom mišljenju, nije dovoljno ozbiljno shvaćen i mislim da se teret odgovornosti, kada se radi o hrvatskoj nacionalnoj zajednici, pretjerano prebacuje na državu, koja je u ovom slučaju osigurala sve uvjete da se naprave birački popisi i da se izaberu nacionalna vijeća. Teret odgovornosti leži upravo na nama. Mislim da je to jedna od najvažnijih zadaća, bit ću slobodna reći kako mi se čini da je puno važnija od samog formiranja nacionalnog vijeća koje smo imali prije gotovo sedam godina. U novim pravnim aktima vidimo kako se više ne govori o tome da stanovita prava pripadaju u odnosu na popis pučanstva, nego u odnosu na broj izjašnjenih unutar nacionalne zajednice. Znači, onoliko ljudi koliko se izjasni unutar nacionalne zajednice – jest zainteresirano da funkcionira kao manjinska samouprava, a o tom broju ovise i prava koja ćemo ostvarivati. Osobno mislim da se također pretjerano u javnosti iznosi strah od popisa. Jedna od aktivnosti HDF-a je i to da pratimo učestalost incidenata na nacionalnoj osnovi. Njih gotovo i nema kada su Hrvati u pitanju. U odnosu na vremena iz 90-ih mislim da je to zanemariv broj i da se ljudi ne bi trebali plašiti upisa u biračke popise. Prije će biti da su ljudi nezadovoljni, zapravo ne vide dovoljno što oni dobivaju upisom u biračke popise. To bi trebala biti tema i u tom smislu bi trebalo educirati naše pučanstvo. 

Z. G.