Arhiv tekstova

Društvo Iločana i prijatelja Iloka iz Zagreba organiziralo je prošle subote u restoranu »K Pivovari« u glavnom gradu Hrvatske svoj tradicionalni godišnji susret pod nazivom »Večer Iločana u Zagrebu«. Ovo 19. okupljanje stanovnika drevnog srijemskog grada koji se nalazi na najistočnijoj točki Republike Hrvatske, za kojeg je još Ilija Okrugić - Srijemac davno napisao da je »cvijetak u zapučku Fruške gore, koji svoj miloduh imade od ugodnika božjega sv. Ivana Kapistrana, cvijetak na čijim laticama vidimo, doduše, kaplje prolivene krvi za krst časni i slobodu zlatnu, ali je Ilok zato i bosiljak, buduć da aureola svečeva, čiji traci s nebesa i danas padaju na grobište Kapistrana«, otvorio je predsjednik Društva Iločana i prijatelja Iloka Ante Pavičić i prisjetio se ranih devedesetih godina prošlog stoljeća kada su Iločani ponovno bili primorani proliti krv ‚za krst časni i slobodu zlatnu‘.

»Nema nikakve sumnje da je Srijem čvrsto utkan u hrvatsko povijesno tkivo i sa svojom vjerskom i kulturnom baštinom oduvijek pripadao zapadnom civilizacijskom krugu. Nažalost, Ilok je tih ratnih godina proživio svoj ‚križni put‘ za vrijeme pokušaja ponovnog oduzimanja njegovog nacionalnog ponosa i uskraćivanje prava na vlastito povijesno trajanje, a narod koji je upravo u Iloku tijekom svog dugovječnog postojanja, unatoč svemu što je doživio, ustrajno i postojano, uvijek iznova izgrađivao sva obilježja i sastavnice svog nacionalnog, vjerskog i kulturnog opstanka i preživljavanja, protjeran u izbjeglištvo. Čak i u tim najtežim trenucima naše povijesti nismo se nikada duhovno predali, ostali smo vjerni svom vlastitom nacionalnom stablu držeći i najteže nevolje prolaznima«, rekao je u uvodnom govoru predsjednik Pavičić, te pozdravio sve Iločane, a posebno drage goste0.

U kulturno-umjetničkom dijelu programa, uz nastup srijemskog tamburaškog sastava »Nikad dosta«, upriličena je i tradicionalna svečanost blagoslova vinove loze uzgojene u iločkim vinogradima, a ta čast pripala je fra Oktavijanu Nekiću, župniku i gvardijanu samostana sv. Ivana Kapistrana u Iloku.

Ostatak večeri protekao je u ugodnom druženju Iločana i njihovih prijatelja, a Srijemci su i ovim susretom još jednom pokazali da jedva čekaju ozbiljniji povod za zadovoljavanje jednog od svojih najstrastvenijih interesa: potrebe za druženjem. 

Zlatko Žužić