Arhiv tekstova

Nakon što su Hrvati 1. siječnja 1527. godine izabrali Ferdinanda Habsburškog za svog vladara, Hrvatska se našla u sustavu Habsburške Monarhije. Turci su krajem 15. stoljeća sve više osvajali Europu i osvojili velike dijelove Ugarske i Hrvatske. »Ostaci ostataka«, kako je nekada moćno Hrvatsko Kraljevstvo nazivano, svedeno je na samo 17.000 četvornih kilometara. 

Osvajački put Osmanlijskog Carstva uvijek je vodio preko Hrvatske. Želja Osmanlija za osvajanjem Rima, a kasnije i Beča, dovela je Hrvatsku u neprestano ratovanje protiv njih. Antemurale Christianitatis (predziđe kršćanstva) naziv je koji je papa Lav X. dao Hrvatskoj u 16. stoljeću, jer Hrvatska je uistinu predstavljala zid koji su Turci neprestano pokušavali probiti u pohodu na Europu. Godine 1566. sultan Sulejman I. sakuplja veliku vojsku od približno 90.000 vojnika i 300 topova i kreće u vojni pohod kojim želi osvojiti Beč. 

 

Opsada Sigeta

 

Prva na udaru našla se tvrđava Siget (mjesto Siget danas se nalazi u mađarskom dijelu Baranje), čiji je zapovjednik bio Nikola Šubić Zrinski. Saznavši za pohod i veliku sultanovu vojsku, Nikola Zrinski je s 2500 hrvatskih vojnika tvrđavu dobro opskrbio hranom i oružjem nadajući se kako će moći pružati što dulji otpor, što bi dalo vremena habsburškom caru Maksimilijanu II. da  spremi vojsku za  obranu. Nikola Zrinski  se zakleo svojim vitezovima i vojnicima riječima: »Ja, Nikola knez Zrinski, obećavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovom veličanstvu, našem sjajnom vladaru, našoj ubogoj domovini i vama vitezovima, da vas nikada neću ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!«.  

Prvog je kolovoza dočekao tursku opsadu. Sigetska tvrđava je bila dobro utvrđena i okopana s tri reda rovova što je omogućilo braniteljima da dugo odolijevaju turskim napadima te da im nanose velike gubitke. Turci nikako nisu uspijevali osvojiti tvrđavu. Ni obećanja da će mu dati vlast u dijelovima Hrvatske koje su osvojili, niti vijest da mu je zarobljen najstariji sin Juraj nisu pokolebali Nikolu Zrinskog u obrani. 

Dana 4. rujna umro je u svom šatoru Sulejman I. Njegov vojskovođa Mehmed-paša Sokolović sakrio je sultanovu smrt, kako se iscrpljena i demoralizirana vojska, zbog velikih gubitaka, ne bi povukla. 

 

Pogibija Nikole Zrinskog

 

Vidjevši kako zidine tvrđave neće moći još dugo odolijevati i da su zalihe hrane skoro iscrpljene, Nikola Zrinski se s preostalim vojnicima 7. rujna odlučio za juriš, bez obzira što je to značilo sigurnu smrt. Nakon što je spušten pokretni most tvrđave, Juraj Horvat je topom napravio otvor u turskim redovima i Zrinski je krenuo u juriš, pucajući iz samokrijesa. Poslije su sabljama izazvali pometnju u turskoj vojsci koja je bila iznenađena jurišom, ali su ubrzo branitelji Sigeta bili svladani. Samo četiri teško ranjena branitelja su zarobljena dok su svi ostali poginuli. Car Maksimilijan je uz veliku svotu novca otkupio ranjene branitelje koji su kasnije na hrvatskom, njemačkom i latinskom jeziku opisali obranu Sigeta. 

Bez obzira što su Turci na kraju osvojili Siget, gubitak od preko 25.000 vojnika za vrijeme opsade i sultanova smrt u potpunosti su demoralizirali vojsku koja je odustala od daljnjeg pohoda prema Beču. U spomen na junačku smrt Nikole Zrinskog u Sigetu je podignut veliki spomen-park, a od 1833. godine se, uz velike svečanosti, obilježava njegov juriš iz tvrđave. 

 

Bitka kod Siska

 

Godine 1593. odigrala se bitka koja je označila kraj turskih osvajanja u Hrvatskoj i postupan povratak izgubljenih teritorija. Bila je to bitka kod Siska. Turski vojskovođa Hasan-paša počeo je sakupljati u Bosni veliku vojsku kojom je želio osvojiti Zagreb i tako zauzeti ključno područje za daljnja turska osvajanja. Prva utvrda na tom putu bila je sisačka tvrđava na ušću rijeke Kupe u Savu. Sisačka je tvrđava tada imala oko 300 iskusnih vojnika, ali to je bio premali broj nasuprot 12.000 Turaka, koji s krenuli u osvajanje. Shvaćajući važnost ove utvrde habsuburški car Rudolf II. poslao je u pomoć 3000 njemačkih konjanika kojima se pridružilo još 2000 hrvatskih konjanika iz Zagreba i Karlovca. Dana 22. lipnja turska je vojska prešla na lijevu obalu Kupe i, ne znajući za pomoć koja pristiže, započela opsadu sisačke tvrđave. Iznenada je tursku vojsku zasula kiša strijela, a zatim je uslijedio juriš hrvatskih i njemačkih konjanika. Ovaj neočekivani napad u potpunosti je iznenadio tursku vojsku koja se pokušala vratiti preko mosta na desnu obalu Kupe, ali je posada iz tvrđave jurišom zauzela most. Turska vojska, koja se našla između rijeke Kupe i snažnih napada konjanika, u potpunosti je uništena. Bitka kod Siska je znamenit događaj, jer je Sisak bio krajnja sjevero-zapadna točka do koje su Turci došli i nakon toga Hrvatska postupno kreće u povrat svojih područja.

(nastavit će se)