Arhiv tekstova

Republički zastupnik Petar Kuntić je na skupštinskoj raspravi povodom Zakona o državnim poticajima i ruralnom razvoju postavio nekoliko pitanja ministru poljoprivrede Goranu Kneževiću glede prodaje zemlje kompaniji iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. 

Kuntić kaže kako će se ovaj sporazum naći pred zastupnicima i da će se o njemu raspravljati, a da je tijekom rasprave postavio pitanje koje nije bilo uopće spominjano niti među novinarima, niti među zastupnicima tijekom čitave rasprave, a to je pravo preče kupovine. »Kada jedan tako moćan poduzetnik iz inozemstva, kome novac nije upitan, dolazi i postaje vlasnik zemlje koju kupuje s kombinatom, bilo tko u njegovom okruženju ako prodaje zemlju, prema pravu preče kupovine, mora zemljište prvo ponuditi njemu. Naravno da će on pobijediti svaki put domaće paore i vrlo brzo će napraviti veliki prodor na sve ostale pozicije u Surčinu i Vojvodini glede kupovine zemlje. Ministar je međutim rekao kako, bez obzira što je riječ o mješovitoj kompaniji gdje će vlasnik 80 posto biti poduzeće iz UAR, a 20 posto domaće poduzeće, to neće biti moguće zbog toga što će međudržavnim sporazumom biti točno regulirano kolike se površine kupuju i neće se moći naknadno dokupljivati zemlja.«

Drugo pitanje koje nije bilo spomenuto, a na koje je Kuntić skrenuo pozornost, jest pitanje navodnjavanja. »Čitav se posao spominje i u kontekstu povećanja proizvodnje i ulaganja u navodnjavanje itd., i sasvim je evidentno kako onaj tko poznaje tu problematiku zna da veliki dio površinskih voda u Vojvodini nije dobar za navodnjavanje, da je voda veoma loše kvalitete i da tu prvo treba na kanalskoj mreži uraditi određene zahvate, pa tek onda ući u sustav linearnog navodnjavanja. 

Na treće pitanje koja će se zemlja prodavati, ministar je odgovorio kako se prodaje isključivo dio zemlje kojemu je vlasnik tvrtka, a ono čega je vlasnik država dat će se u jednom kombinatu na korištenje, a u ostalima će poljoprivrednici iz toga područja ići na dražbu ili će se zemlja vraćati starim vlasnicima kada počnu stizati rješenja o restituciji. Kuntić smatra kako »možda sve ovo nije ni tako loše, ali ostaje gorak okus u čitavom ovom poslu da je sve netko drugi skrojio, a da nije uopće razgovarao s onima koji žive na tom području i da nije razgovarao s tijelima AP Vojvodine u vezi s tim problemom. Da su se raščistili svi ovi detalji onda ne bi bilo nesporazuma.« 

Kuntić ističe i kako će zahvaljujući ovom međudržavnom sporazumu određeni stranci doći na privilegirani način do zemlje, dok su svi ostali stranci morali ići na javnu aukciju i tako su postali vlasnici zemlje. »Za razliku od njih, na osnovi međudržavnog sporazuma zemlja se bez aukcije prodaje za 100 milijuna eura, što u ovakvoj besparici sigurno nešto znači. Međutim, mi smo u vrijednosti polovice tih sredstava već uložili u izgradnju kanala Tisa Palić, a da kanal apsolutno ne funkcionira i da vode ima samo nekoliko dana kada je ugrožen ekosustav na jezeru Palić. Dakle, treba postojeću infrastrukturu dići na jednu višu razinu kako se ne bismo sada mi radovali da smo dobili neki novac sa strane, a postojeća infrastruktura, koja je potpuno nova, nam se urušava.« 

Kuntić ističe kako su za razliku od sadašnje situacije kupci iz Hrvatske ili Mađarske išli preko javne aukcije i imali su iste šanse kao i svi drugi, dok sada ostali nemaju šansu. »Nijedan stranac u Srbiji nije kupio niti jedan hektar zemlje, to je nemoguće po sadašnjim propisima, već su kupile kompanije čiji su vlasnici stranci, a kompanije su registrirane u Srbiji. I to je razlika u odnosu na sadašnju situaciju.«