Arhiv tekstova

Hipoteke prošlosti

Prijetnje smrću i dalje su naša svakidašnjica i ljudi su već gotovo naviknuti na njih. Najnovije mete su autonomaški predvodnici i inicijatori »Subotičke deklaracije« Nenad Čanak i József Kasza, osuđeni na smrt od strane do sada nepoznatog »prijekog revolucionarnog suda dijaspore« iz Chicaga. I sad ti daj pravo glasa dijaspori, prokomentirao je Čanak prijetnju, dajući joj šaljivu dimenziju. Primjer Zorana Đinđića, i ne samo njegov, međutim, ne dozvoljava ovakvo izvrtanje na humor. Previše se toga u ovoj zemlji dogodilo, puno je prijetnji ostvareno, premalo je uhićenih među onima koji ‘samo prijete’, da bismo si dozvolili neozbiljnost.
    Nema sumnje da policija vrijedno radi, ali potrebni su rezultati. Imena, lisičine, tužitelj, sud, zatvor. Moguće je da bi u slučaju »suda dijaspore« trebala pripomoći američka policija, ali i to je samo još jedan dokaz da se mimo svijeta ne može i ne smije.
    Ovo je ujedno zgodna prigoda naglasiti kako ovdašnja policija nikad službeno nije objavila rezultate svoje potrage za počiniteljima desetak i više incidenata na sjeveru Vojvodine proteklih mjeseci, među kojima su, također, bile i anonimne prijetnje smrću.
    S druge strane granice, tu preko Dunava, nova Hrvatska vlada iz dana u dan demonstrira svoju čvrstu opredijeljenost da Hrvatsku oslobodi hipoteka prošlosti i okrene je budućnosti. U tom cilju čine se koraci kojih do sada nije bilo u dovoljnoj mjeri. Nakon Sanaderovog »Hristos se rodi«, sporazuma sa Srbima u Hrvatskoj i niza radnji kojima se primjenjuje taj sporazum, hrvatski je premijer ovoga tjedna načinio i značajnu gestu na simboličkoj razini, posjetivši Spomen područje Jasenovac. Ivo Sanader je na tom mjestu rekao: »U hrvatskoj povijesti bilo je isuviše stratišta, i tragedija i stradanja. Jasenovac je jedno od najstrašnijih. Zato nećemo, niti smijemo šutjeti, kao što ne smijemo dopustiti da se zločini počinjeni u Jasenovcu i drugdje za vrijeme ustaškog režima u NDH zaborave. Nemamo pravo na zaborav. Treba nam istina o stradalima… Nema političkog cilja koji može opravdati zločin.«
Tom gestom i tim riječima hrvatski je premijer pokazao, kako je Hrvatska na dobrom putu ne samo da ispuni uvjete koji se iz inozemstva pred nju postavljaju, nego i da, kao civilizirana i uređena zemlja, preuzme odgovornost i za ono što je u prošlosti netko drugi uradio ‘u ime naroda’.
    Haaški procesi, ali prvenstveno sveukupna politika pojedinih država prema međunarodnome sudu, najbolji su pokazatelj toga kome je i koliko stalo i do istine, i do budućnosti.