Arhiv tekstova
Što i kako jedu školarci?
U tekstu su konzultirani stručni radovi i analize: Dr. sci med. Mirjane Pavlović, FAO ekspertice i podaci iz knjige »Zdravstveno stanje stanovništva, zdravstvene potrebe i korišćenje zdravstvene zaštite«
Kako se hrane naša djeca?
Jednostavno pitanje uobičajene radne svakodnevice u kojoj surovi ritam borbe za egzistencijalno preživljavanje sve češće kulturu unošenja namirnica u organizam banalizira nemarom vlastite ishrane, oličenom u prostoj želji da se glad zatomi najjeftinije, najbrže i najjednostavnije. Zaposleni roditelji, ne vodeći brigu o kvalitetnim dnevnim obrocima, zaboravljaju da se najveća šteta od nepravilne ishrane cijele obitelji reflektira na najmlađim članovima, kojima je ona, u biti, najpotrebnija i najvažnija za pravilan razvoj mladog organizma. U sudarima negativnih i pozitivnih »naj« stradavaju djeca, poglavito ona školskoga uzrasta.
ISPITIVANJE IZ 1998. GODINE: Prije šest godina (1998.) urađeno je opsežno ispitivanje, kako bi se utvrdile karakteristike ishrane i ishranjenosti školske djece na teritoriju Sjevernobačkog okruga. Istraživanje je urađeno na reprezentativnom uzorku od 863 djeteta u školskom uzrastu od 10 do 18 godina starosti. S obzirom kako od onda nisu sprovedena slična opsežnija ispitivanja, uz dozvoljena odstupanja, dobivene vrijednosti mogu se uzeti kao indikativni pregled relevantnih podataka o kulturi ishrane naših školaraca.
Dva obroka u tijeku dana konzumiralo je 48 posto, a sva tri 44 posto anketirane djece.
Svježe voće dnevno je uzimalo samo 43 posto, povrće »mizernih« 21 posto, meso i mesnate proizvode 30 posto, po jednu šolju mlijeka 36 posto, slatka bezalkoholna gazirana pića 39 posto, razne slane grickalice 28,5 posto ispitane djece.
Temeljitom analizom dobivenih vrijednosti baziranih na analizi antropometrijskih, fizioloških i biokemijskih parametara utvrđeni su sljedeći pokazatelji:
Pothranjenost kod 6,4 posto djece, umjerena pothranjenost kod 13,8 posto, normalna ishranjenost kod 66,2 posto, umjerena gojaznost kod 9,6 posto i na koncu, gojaznost kod 4,1 posto školskih ispitanika. Također medicinski stručnjaci otkrili su i ustvrdili brojne zdravstvene anomalije, posve neprimjerene starosnoj dobi anketirane djece, poput povišene sistolne arterijske tenzije (4,5 posto), izrazito povišene (2,3 posto), anemičnosti (8,2 posto-dječaci) i (16,4 posto-djevojčice), hiperkolesterolemije (11,9 posto), a primjerice hipertrigliceridemija kod čak 30 posto uzorka.
Dominira zaključak, kako su u ishrani ispitane školske djece dominantne konstante poput neurednog ritma svakodnevnog uzimanja obroka, nedovoljna zastupljenost mlijeka i mliječnih obroka, voća i povrća, a sve veća i učestalija je konzumacija nekvalitetnih zamjena poput slatkih gaziranih napitaka i slanih grickalica koje nezdravo »asistiraju« u dnevnom »zatomljavanju« gladi.
Primjetan je i osebujan otpor među ispitanicima u vezi želje, da promijene ili izmijene postojeći način ishrane, u visokom postotku od 62,8 posto, dok bi svega 37,2 posto djece bilo spremno učestvovati i poraditi na izmjenama svoje svakodnevne ishrane. U ovoj »pozitivnoj« skupini znakovit je veći postotak ženskih ispitanika (42,5 posto) u odnosu na muške (32 posto), te posve logično kod djece starijeg ispitanog uzrasta.
CILJEVI I PREPORUKE: Na temelju znanstvenih istraživanja i iskustava u analitičkom pristupu problemu pravilne ishrane djece u školskoj dobi Svjetska zdravstvena organizacija je donijela preporuke o prosječnoj potrošnji pojedinih nutrienata za populaciju, čime bi se osiguralo optimalno zdravstveno stanje i koje bi trebalo uključiti u nacionalne i regionalne programe za sprečavanje kroničnih bolesti vezanih uz način ishrane. Najveće restrikcije se odnose na unos masti, prije svega zasićenih masnih kiselina, dok se ostali nutrienti i energija koja se unosi putem hrane moraju bazirati na odgovarajućim normativima. Temelj cijelog projekta ogleda se u korekciji prije svega obiteljske ishrane, koja je polazna točka pravilnog »obrazovanja« najmlađih i kroz koju će oni imati prilike spoznati vrijednosti kvalitetne i pravilne konzumacije odgovarajućih obroka. Konkretan rezultat ubrzo bi se uvidio u smanjenju vrijednosti nivoa kolesterola, koji predstavlja najveću opasnost u razvijanju budućih koronarnih oboljenja neovisno o dobnom uzrastu. Najučinkovitiji primjer preporuke čini tzv. Piramida ishrane prema kojoj se tijekom dana treba pridržavati određenih pravila u ishrani i unosu namirnica.
Žitarice i kruh trebaju participirati s 30-45 posto u dnevnom unosu, povrće i proizvodi od povrća 15-25 posto, voće i proizvodi od voća 10-15 posto, mlijeko i mliječni proizvodi 10 posto, te riba 10 posto, dok masti, ulja i slatkiši trebaju participirati u najviše 5 posto dnevnih vrijednosti. Slijedeći navedene primjere pravilnog unošenja potrebitih životnih namirnica postiže se ravnomjerna ravnoteža u adekvatnoj zastupljenosti svih grupa, a sve u cilju postizanja pravilnog rasta djece i normalnog odvijanja životnih funkcija mladog organizma. Ovakvom piramidalnom ishranom smanjuje se štetno djelovanje zasićenih masnih kiselina (bitno smanjen unos), povećava se konzumacija vlaknastih materija i postiže optimalni unos potrebitih nutrienata.
EPILOG: Sagledavajući objektivne parametre (nedostatak vremena, besparica), koji uvjetuju složeniji aspekt ovog »užarenog« problema koji sve više uzima maha, jedino djelotvorno rješenje nalazi se u osnovnoj jedinici našeg postojanja – obitelji. U njoj sve počinje i završava za zajedničkim stolom oko kojega sjede svi njezini članovi. Treba pokušati, u prvom redu, za vrijeme rijetkih okupljanja svih članova tijekom vikenda posvetiti više pažnje na kvalitetu odabranog obroka, porazgovarati o mogućim promjenama u ishrani, a ako je potrebno i energično ukazati na moguće posljedice.
Naravno, najbolje je ukoliko uspijete pronaći zajednički jezik s najmlađim članovima, koji će zasigurno u najvećem postotku iskazati otpor prema »soljenju pameti« i smjernicama glede pravilnije ishrane. Ali ih nikako nemojte prisiljavati nekim fizičkim prijetnjama ili pak torturama, jer bi to moglo postići radikalno negativan retro efekt u kojem bi djeca stekla određene averzije prema pravilnoj ishrani i unosu potrebitih zdravih materija, reflektirajući svoj otpor posve suprotnim reakcijama oličenim u izgladnjivanju (anoreksija). Ovo je pogotovo opasno kod djevojčica i djevojaka koje su najrizičnija skupina. Pokušajte vlastitim primjerom ukazati na nužnost pravilne ishrane, a nikako nemojte zaboraviti povremeno pohvaliti djecu.
