Arhiv tekstova
Svjedok jednog vremena
U sklopu proslave petogodišnje obljetnice postojanja i djelovanja Hrvatskog akademskog društva 5. ožujka u Subotici je održano predavanje Dušana Bilandžića, znamenitog političara, profesora, člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Bilandžić je bio sudionik mnogih važnih političkih događaja proteklih šezdesetak godina te je predavanje bilo i neka vrsta svjedočenja o stvaranju i raspadu druge Jugoslavije. Tri kompleksa tema obuhvatio je Bilandžić u svojem predavanju: prvo, korijene raspada Jugoslavije, drugo, ratove na tlu bivše Jugoslavije i treće – što možemo očekivati u budućnosti.
IZVANA CVJETA, IZNUTRA SE RASPADA: Prema Bilandžiću, sudioniku ovih događanja, »1962. godine na jednom sastanku koji je trajao tri dana postavljena je dijagnoza da će se Jugoslavija vjerojatno raspasti ali to nisu rekli antikomunisti već dva osnivača Jugoslavije – Tito i Kardelj. Postavlja se pitanje kakva je to situacija u kojoj osnivač Jugoslavije Tito, predviđa raspad Jugoslavije, tim prije što je tada Jugoslavija ulazila u dvanaestu godinu najveće stope industrijskog rasta godišnje, prva na svijetu uz Japan. To je vrijeme kada milijuni odlaze s njiva, blata, u gradove, ljudi se školuju, svi imaju perspektivu, sve se lijepo razvija, besplatno je školovanje, socijalno osiguranje, zaposlenje više-manje sigurno, dakle, to je vrijeme kada zemlja cvjeta. Međutim ona izvana cvjeta a iznutra se raspada. Tito je napravio prijelom 1964. godine smatrajući da se socijalizam i Jugoslavija mogu spasiti samo ako se stvori konfederacija i ako se prema nacijama u Jugoslaviji odnose kao razvijenim, modernim nacijama. Unošenje konfederalnih elemenata Ustavnim amandmanima i Ustavom počeo je međutim dizati na noge intelektualnu i političku elitu u Beogradu. Oni su smatrali da stvari kreću, kako su rekli, protiv Srbije, i polako se kod njih stvorila slika da su Tito i Kardelj zapravo najveći smrtni neprijatelji Srbije. Pokušalo se i s revizijom Ustava i rušenj-em Tita, ali kako to nije bilo moguće, sačekalo se da Tito umre i onda se krenulo u akciju.«
ZASTRAŠUJUĆA NADMOĆ: »Slobodan Milošević i njegova ekipa – naročito intelektualna – procijenila je krajem osamdesetih kako imaju zastrašujuću nadmoć prema protivnicima. U čemu se sastojala ta nadmoć? Milošević je procijenio: ‘Imamo Savez komunista i JNA koji su za Jugoslaviju, imamo oba bloka i Zapadni i Istočni za Jugoslaviju, jer su tada po logici inercije oni podržavali opstanak Jugoslavije, imamo kapital savezni, imamo međunarodne veze, diplomaciju, imamo sve. To su elementi komparativne prednosti prema svim našim eventualnim protivnicima i možemo ići u akciju. Čak je toliko zaprepašćujući negativni odnos za naše protivnike da će oni kapitulirati i prije nego što mi krenemo’, smatrao je Milošević i krenuo u akciju 1989. Međutim, preko noći sve prednosti su se istopile. Raspao se SKJ, pao je Berlinski zid, raspao se SSSR, armija se koleba kao višenacionalna struktura, a Milošević to jednostavno ne vidi i ide dalje kao da su prednosti koje je imao na početku ostale trajne. On nije htio uvažiti te promjene, a morao je, odmah čim se raspao SKJ, čim je pao Berlinski zid, procijeniti da je to nova historijska situacija. Ali nacionalizam je slijep, bez obzira čiji, svaki je slijep na svoj način. To oni nisu vidjeli, išli su dalje, srljali i srljali, i dogodilo se sve što se dogodilo.«
BUDUĆNOST JE U EUROPI: Kraj predavanja Bilandžić je posvetio predviđanju budućnosti Balkana, koja se sada traži u Europskoj uniji, koja živi i razvija se od Rimskih ugovora 1957. godine. »Proces ujedinjavanja Europe nastavlja se u 21. stoljeću; ona ne može tolerirati da mali balkanski narodi, koji čine od 0,2 do 1 posto europske populacije, ugroze njezino ujedinjavanje. Zato je ona u ljeto 1999. godine, pokrenula projekt globalnoga rješenja za jugoistočnu Europu, koja se mora pacificirati, uspostaviti normalne međusobne odnose, razviti demokratske institucije, iskorijeniti naslijeđene nacionalističko-šovinističke ideologije, da bi s vremenom, u novomu civilizacijskom ruhu, mogla biti primljena u Europsku uniju. Bit će to bolan i dugotrajan proces, ali druge alternative nema.«
