Arhiv tekstova
Afere već na početku
Mnogo je onih koji misle da se prethodna Vlada u potpunosti kompromitirala raznim aferama, naročito u posljednjih godinu dana, kada su afere praktički smjenjivale jedna drugu do konačnog pada te Vlade i raspisivanja izvanrednih parlamentarnih izbora.
Međutim, što li isti misle o budućnosti novoformirane Vlade Vojislava Koštunice, koja je, čini se, otpočela s aferama odmah po službenom objavljivanju njezina sastava prošloga tjedna?
NARUŠENI KREDIBILITET: Nova srpska Vlada definitivno je imala loš start. Prvo je mandatar Koštunica kritiziran – i izvana i iznutra – jer je bio odlučio formirati Vladu uz potporu socijalista, a potom je u javnosti doveden u pitanje kredibilitet više članova njegova kabineta. Radi se o tome da je novi ministar policije Dragan Jočić obio jednu beogradsku trafiku 1981. godine, za što je naposljetku osuđen na šestomjesečnu uvjetnu kaznu zatvora. Drugi sporan član Vlade je novi ministar pravde Zoran Stojković, koji je u javnosti poznat po tome što je kao sudac Okružnog suda u Beogradu 1984. godine sudjelovao u izricanju presude političkim disidentima, kao i zabranio knjigu Nebojše Popova na temelju političke nepodobnosti.
I to nije sve. Dva nova namještenika, tajnik Tajništva Srbije za zakonodavstvo Zoran Balinovac i ravnatelj BIA-e (»Sigurnosna informativna agencija«) Rade Bulatović upitne su prošlosti baš kao i dva ministra. Naime, Balinovac je prije 5. listopada 2000. godine bio višegodišnji član JUL-a, zamjenik negdašnjeg ministra pravde Dragoljuba Jankovića u Vladi Mirka Marjanovića, kao i jedan od autora čuvenog Vučićevog zakona o informiranju. Bulatović, s druge strane, bio je uhićen za vrijeme policijske akcije »Sablja« prošle godine i osumnjičen za neprijateljsko udruživanje protiv države – među ostalim, susretanje s Miloradom Lukovićem Legijom i Dušanom Spasojevićem Šiptarom. Optužnica, međutim, nikada nije podignuta, te je Bulatović oslobođen krivične odgovornosti.
ZAKONI I MORAL: Javnost se opravdano pita kakvu će putanju ova četiri čovjeka trasirati u svojim oblastima. Smije li se resor policije povjeriti čovjeku koji se u prošlosti nalazio u sukobu sa zakonom? Može li netko, tko je aktivno sudjelovao u komunističkoj inkviziciji protiv politički nepodobnih intelektualaca, danas biti ministar pravde? Je li mudro na čelo državne sigurnosne agencije postaviti čovjeka nekada sumnjičenog za udruživanje s kriminalnim podzemljem? I naposljetku, zar postavljanje Balinovca na čelo Tajništva za zakonodavstvo ne promovira političko preletaštvo i time dodatno degradira kredibilitet politike kao takve u očima građana? Svi četvero su članovi Koštuničine DSS, koja je toliko kritizirala umiješanost prethodne Vlade u razne afere.
Zakonski gledano, Jočić se odužio državi i društvu za svoj grijeh u mladosti; Stojković ne može biti retroaktivno osuđen, a Balinovac ne može biti lustriran jer za takvo što ne postoji dostatna politička volja; na koncu, Bulatoviću se zakonski ne može ništa prigovoriti, jer ga državno tužiteljstvo nikada ni za što nije teretilo. Međutim, činjenica je da zakoni uopće nisu nepogrešivi, osobito ne u zemlji kao što je Srbija. Ili, kako bi to filozofi rekli, normativno i pozitivno često se ne poklapaju. Zato u Srbiji ova i slična pitanja zaslužuju posebnu pozornost, ne samo stranačkih dužnosnika i medija, već i cijelog (građanskog) društva kojemu je najviše u interesu pravno uređena država i moralno odgovorna politička elita. U međuvremenu, više nego ikad, caruje staro pravilo da je lakši balvan u vlastitom oku nego trn u tuđem, te da se u ovoj zemlji može mnogo profitirati licemjernim kritizerstvom, a vrlo malo poštenim radom.
