Arhiv tekstova

Zlatana Stipišića, popularnog Gibonnija, splitskog glazbenog čarobnjaka, nije potrebno previše predstavljati. Njegov čudesni »Mirakul« na kojem je uz sebe okupio respektabilna svjetska imena govori već sam za sebe. Potpisavši glazbene uratke na više od 2,5 milijuna nosača zvuka, prevođen na nekoliko jezika, uspijevajući puniti koncerte »do vrha« najbolje je prepustiti našem uvaženom sugovorniku riječ.  

 

4...Još te mogu pjesmom kupiti... Album Mirakul je najpopularnije glazbeno izdanje već drugu godinu. Potvrđuje li to Vašu tvrdnju iz navedenog stiha?

Ne bih baš tako rekao. U biti ne volim govoriti o svojim pjesmama, jer ono što bih želio reći već je izrečeno u njima. Najbolja verzija koju sam želio zabilježena je na snimljenom materijalu. Nisam ni čovjek koji voli analizirati.

 

4Opišite nam osjećaj rada s vrhunskim glazbenicima, poput primjerice Pina Paladina ili Mana Catchea, realiziranog u trijumf vlastitog glazbenog stvaralaštva. Nije li to otjelotvorenje stihova »...Ne odustajem...«?

Meni je bila velika čast raditi sa svim tim ljudima. Mislim da sam puno naučio od njih u   ovo malo vremena. U jednom trenutku, prije suradnje, osjetio sam da nekako gubim žar, ali me je njihov čudesni entuzijazam vratio na prave staze. Radeći s vrhunskim profesionalcima čovjek shvati koliko je važna ljubav i predanost poslu kojim se bavi. 

 

4Poruka Zlatnih godina fantastično se podudara s Vašim velikim uspjesima u posljednje vrijeme. Nije li svaki umjetnik vizionar na neki čudan način?

Iskren da budem, otkad sam u solo vodama za mene nisu ni postojale neke slabije godine. Možda sam »najneuspješniji« bio u vrijeme pjesme »Tempera« s albuma »Ruža vjetrova« ‘96-97. godine, ali i to izdanje je otišlo u zlatnoj nakladi uz dvije nagrade »Porin«. Vidite, tijekom svoje karijere nikada nisam imao problema s publikom, uvijek su to bila razočaranja u ljude. Ili oni nisu imali vjere u mene, ili ja nisam dovoljno vjerovao njima. Mogu reći da sam sretan jer nikada nisam, što se tiče uspjeha, dotaknuo samo dno.

 

4Iza svakog uspješnog muškarca stoji žena. Jesu li Vaše riječi »...Divno je, kad žena ima snagu...« potvrda navedene tvrdnje?

Je, je. Ja mislim da je to istina. Lijepo je kad nisi sam, kad osjećaš neku harmoniju, znajući da postoji netko tko te potpuno razumije.

 

4Znači li to da je skladan obiteljski život, kao recimo kod vrhunskih sportaša, mogućnost da se glazbenik potpuno fokusira na vlastiti rad?

Ovisi. Ako čovjek oženi neku »tešku« ženu, da ne upotrijebim neki teži izraz, sve može otići po krivu. Može čovjek biti super uspješan, poput pokojnog Johna Lennona, ali ako oženi Yoko Ono, ajme meni. Raspadne mu se bend, raspadne mu se sve, potroši 150 milijuna dolara... Kako bih ti rekao? Ako uspiješ pronaći pravu ženu, to je uspjeh, ali ako naletiš na krivu, to je užas!

 

4Kad smo već kod obitelji, koliko je značajan utjecaj Vašeg oca (Ljubo Stipišić, čuveni skladatelj) ili je umjesto genetike, »kriv« Split sa svojim poso-ljenim zrakom?

Moj otac je potpuno u drugoj dimenziji, kao najveći muzikolog u povijesti hrvatske glazbe, što je svakako velika referenca, ali u posve drugom svijetu. On je daleko od komercijalnog tržišta kome mi pripadamo, upravo s toga se ne bi moglo govoriti o nekakvom utjecaju, osim naravno umjetničkom. Što se tiče Splita, to je grad s izrazito visokim kriterijem, i onog trena kad čovjek nagovijesti da će se baviti nečim, on mora biti strahovito uspješan, jer mu se inače ne oprašta. Ako želiš igrati tenis, onda moraš osvojiti Wimbledon...

 

4A ako želiš svirati onda moraš napuniti Poljud ili Dom sportova u Zagrebu?

U najmanju ruku, takvi smo. Takav nam je mentalitet, stalno se očekuju prvaci u svakoj ulici.

 

4Na svom glazbenom putu prošli ste osebujan razvojni put od heavy metala do popa izraženim etno elementima. Nije li znatno kraća frizura oproštaj od tvrdog zvuka? 

Ne shvaćam to baš toliko simbolično. Mislim da je glazba uvijek glazba, dobra ili loša; netko se u njoj jednostavno nađe ili ne nađe. Uvijek sam želio ići nekako u skladu sa svojim osjećajima, godinama. I danas kad sve podvučem, mislim da je tako trebalo biti.

4Rolling Stonesi još uvijek nesma-njenom žestinom održavaju koncerte.

Drugo su oni. Otpočetka, ma koliko njihova glazba djelovala jednostavno, su bili preširoki. Danas kad čuješ kako Jagger zapjeva »I cant get no satisfaction« s njegovih dvadeset godina zvuči nemoralno, ali kad to čini šezdesetogodišnjak više se doima kao vapaj za viagrom. Oni su jednostavno uspjeli progurati istu temu kroz više dimenzija, razvojnih dobi, tako da ona uvijek zvuči uvjerljivo. Oni su fenomen sami za sebe, dok smo svi mi obični smrtnici.

 

4Prokomentirajte nam Vaša dva izuzetna koncerta: opatijski održan pod provalom oblaka, te ovaj posljednji, zagrebački, uz provalu zasluženih ovacija za cjelokupni dosadašnji opus.

U biti ne volim uspoređivati niti jedan koncert, jer svaki je dobar na svoj način. Mislim da je zagrebački bio za nijansu bolji u glazbenom smislu, dok je u Opatiji atmosfera bila bolja, podsjećao je, onako na otvorenom, na mali Woodstock. U to vrijeme svi koncerti su bili otkazani, ljudi su znali da je to sad i tko zna kad ponovno, pjevali su ispod kišobrana stolnjaka, ali su svi ostali do kraja, dva sata i četrdeset pet minuta    

 

4Shvaćate li sve oko Vas nekim svojevrsnim čudom? Što bi po Vama bio »životni mirakul«?

Za mene su čuda stvari koje su neopisive, nešto kao što je ljubav, umjetnost, stvari koje mogu čovjeka učiniti boljim. Život je poput svojevrsne sirovine iz koje nastojiš, uz sve ono što ti se događa u njemu, dovršiti rad na sebi. Učiniti ga ljepšim, boljim. 

 

4Dalmatinski dijalekt daje specifikum Vašoj lirici. S druge strane, kako osjećate svoju glazbu na stranim jezicima?

Na engleskom, u doslovnom prijevodu, kažu mi da to zvuči nekako macho, što će reći da nisu shvatili poruku dalmatinskog podneblja, slušajući pjesmu u Manchesteru. Zato Francuzi dobro reagiraju na melos mediteranskog podneblja, oni i Talijani, dok je pjesma na svahiliju nešto super.

4Kada bismo Vas mogli vidjeti na istočnijim pozornicama, s obzirom da Vaša glazba zauzima zapažene prostore na mnogim ovdašnjim elektronskim medijima?

Ne znam što bih rekao. Nisam nikada imao pomisli o tome, s obzirom da nisam dio nikakve ranije popularnosti, poput nešto starijih izvođača iz Hrvatske kao što su Parni valjak, Prljavo kazalište i drugi. Znam da je Oliver strašno popularan, ali u mom slučaju su informacije oprečne, kontradiktorne. Čini mi se da još uvijek ljudi ne znaju dovoljno za moju glazbu. No, nikad se ne zna…