Arhiv tekstova

Promocija Društva srpsko-hrvatskog prijateljstva održana je u Petrovaradinu 19. veljače, a otvorio ju je jedan od osnivača Društva, pokrajinski zastupnik Đorđe Subotić, koji je istakao potrebu da se ova dva naroda međusobno uvažavaju, te je govorio o neophodnosti tolerancije na ovim prostorima, posebice u Vojvodini zbog njene etničke šarolikosti. Također je govorio o hrvatskim institucijama u Vojvodini, kao i o srpskim u Hrvatskoj.

Većina čitatelja vjerojatno nije upoznata s time kako ovakvo Društvo uopće postoji, ako znamo kakvi su odnosi između Hrvata i Srba bili u novijoj povijesti, kao i kroz to što su Hrvati u Vojvodini sve prolazili od početka devedesetih, a posebice u Srijemu. Ali, uistinu postoji. Sjedište Društva je u Čelarevu, Općina Bačka Palanka. Predsjednik je Zdravko Marjanović, a uz njega i Đorđa Subotića među osnivačima je i predsjednik HNV-a Josip Ivanović. Osnivačka skupština Društva održana je 15. veljače prošle godine u Bačkoj Palanci, ali kako se u to vrijeme SRJ transformirala u Državnu Zajednicu Srbije i Crne Gore, Društvo tada nije registrirano. Poslije više mjeseci ono je konačno registrirano 9. listopada 2003. godine. Od deset osnivača njih četvero je iz Subotice, troje iz Novog Sada, dvoje iz Bačke Palanke i jedan iz Niša. 

ČESTO UPUĆIVANI JEDNI NA DRUGE: Promocija Društva u Petrovaradinu održana je u prostorijama Mjesne zajednice. Ovo je bila svojevrsna tribina, na kojoj je predsjednik Zdravko Marjanović istaknuo kako je cilj Društva, među ostalim, očuvanje kulturnih običaja među Hrvatima u Vojvodini. On je govorio o neophodnoj potrebi prevazilaženja mržnje na ovim prostorima, kao i o tragičnim sudbinama prognanika, odnosno izbjeglica na svim stranama. Među prvima je obišao prognane Vukovarce u Osijeku, još dok je rat bjesnio. Spomenuo je i to da su on i grupa istomišljenika još 1992. godine osnovali Društvo za toleranciju u Bačkoj Palanci, no tek su im 1997. godine dozvolili da se registriraju. Zbog svog rada je doživio, rekao je, mnoge neugodnosti, pa su mu bacili i bombu prije nekoliko godina na kuću. Istaknuo je kako su Srbi i Hrvati kroz povijest bili često upućeni jedni na druge i kako su međusobno surađivali, a kao primjer je naveo spomenik Svetozaru Miletiću u centru Novog Sada, kojega je izradio hrvatski kipar. Također je istaknuo potrebu suočavanja s istinom, sve od Kosovskog boja pa na ovamo, misleći na srpski narod, za kojeg je rekao da ne bi trebao više živjeti u povijesti. Istaknuo je da Društvo surađuje sa srodnim društvima i u Srbiji i u Hrvatskoj, da često putuje u Hrvatsku gdje ima puno prijatelja i suradnika. Kroz rad u ovom Društvu upoznao je i zakonodavstva u susjednim zemljama, pa je istaknuo da je zakonodavstvo u Hrvatskoj i Mađarskoj u ovoj oblasti na puno višoj razini od zakonodavstva u Srbiji. Svoje izlaganje je završio tako što je nazočne obavijestio da je ovo samo prva promocija, a da se planiraju promocije Društva u Šidu, Srijemskoj Mitrovici, Rumi, Novom Sadu, Subotici… 

DOJMLJIVI KOMENTAR: Nakon izlaganja Zdravka Marjanovića svoje komentare su iznosili i nazočni, koji su se javljali za riječ. Vrlo je dojmljiv bio govor jednog starijeg čovjeka koji još dobro pamti i Drugi svjetski rat. On je istaknuo da je Srbin i da je iz okolice Konjica u BiH, te kako su njegovu i sve ostale pravoslavne obitelji 1941. godine i tijekom cijelog rata štitili i spasili Hrvati i muslimani (Bošnjaci). No, 1992. godine su, po njegovim riječima, postrojbe bosanskih Srba sva ta sela s hrvatskim i bošnjačkim pukom spalili a pučanstvo protjerali. Uistinu se vidjelo da je čovjek bio protiv toga, ali, kako kaže, sam nije ništa mogao.

Na samom kraju nazočnima je podijeljen najnoviji broj lista Tolerancija, glasila Društva za toleranciju iz Bačke Palanke. 

 Na kraju samo možemo dodati kako je šteta što organizatori nisu o ovoj promociji obavijestili i župne urede u Petrovaradinu, sigurno bi tada bilo puno više nazočnih Petrovaradinaca.