Arhiv tekstova

Mladi košarkaš subotičkog prvoligaša »Spartaka« skrenuo je još prije nekoliko godina pozornost na svoj osebujni talent, sportski dar zbog kojeg su mu istinski znalci igre među obručima prorekli blistavu igračku budućnost. Danas, s nepunih dvadeset godina, svojim zapaženim igrama na prvoligaškoj sceni, najbolje moguće potvrđuje davno izrečene ocjene košarkaških stručnjaka. Stoga interesiranje zagrebačke »Cibone«, višestrukog prvaka Europe, za vižljastog playmakera iz Dudove šume uopće ne čudi. U pitanju su ipak iskusni košarkaški vukovi…

4Košarkaškim znalcima ste već dobro znani, ali predstavite se i našim čitateljima koji manje prate košarku.  

Rođen sam 9. rujna 1983. u Subotici, visok 190 cm. Košarkom sam se počeo baviti prije desetak godina u najmlađim selekcijama KK »Spartak« pod vodstvom Tomislava Radanova, da bih, promijenivši sve uzrasne kategorije, stigao do prvog tima i prvoligaških terena.

 

4Imajući u vidu tvoju visinu, otkud je izbor pao na košarku. S tvojim fizičkim predispozicijama mogao si birati bilo koji sport?

Znatan je utjecaj mog oca Miroslava koji se također bavio košarkom, ali s druge strane majka Marija je igrala odbojku. Na ozbiljnije treniranje utjecao je i nagovor drugara iz okolice, pa su sportski geni i muška strana presudili. 

 

4Nastup za kadetsku selekciju Jugoslavije prvi je značajniji domet u karijeri.

Svakako. Bilo je to 1996., nakon čega sam prošao reprezentativnu selekciju najbolje juniorske vrste, postavši i član šireg sastava mlade reprezentacije.

 

4Koje bi, sada već afirmirane prvoligaške igrače,  izdvojio iz reprezentacije?

Teško je izdvajati pojedince iz cjeline, sve su to mlađi talentirani igrači. Recimo, Bakića i Aleksića iz »Budućnosti«, Gajića iz »Crvene zvezde«…

 

4Debi na prvoligaškoj sceni?

Bilo je to 1999. protiv Partizana, ali ne bih se mogao pohvaliti nekom značajnijom igrom u svom prvom nastupu.

 

4Imao si dosta pehova s ozljedama koje su te sputale da pokažeš sve svoje vrijednosti na terenu, te znatno utjecale na tvoju minutažu u igri?

Nažalost, bio sam ozlijeđen gotovo pola sezone, propuštao utakmice zbog ozljede leđa, ali sada je to stvar prošlosti. Osjećam da sam mnogo jači, ulazim u pravu formu, u zavisnosti od utakmice igram u prosjeku 15-20 minuta.

 

4Svaki mladi sportaš mora imati uzore u dokazanim majstorima sporta kojim se bavi. Koji su košarkaši prvi na tvojim listama? 

Aleksandar Đorđević i Damir Mulaomerović naših prostora, dok bih izdvojio Bibbija i Williamsa iz NBA. Od momčadi izdvojio bih, naravno, Sacramento Kingse.

 

4«Cibonin« interes za tebe, svakako predstavlja veliki poticaj za igračku budućnost.

Nakon nekoliko telefonskih razgovora prošle godine sam bio u Zagrebu na pregovorima, gdje je potvrđena njihova želja da prijeđem u klub s Tuškanca, ali kako sam igrač »Spartaka« pod ugovorom, za sada ostaje sve na interesu. Godi mi sve to u svezi »Cibone«, ipak je to veliki klub bogate tradicije.

 

4Košarkaška  budućnost realno je pred tobom, ali uporedo s njom guraš i vlastito obrazovanje.

Upisao sam izvanredno sportski menadžment u Beogradu, govorim  engleski jezik, slabije njemački. I pored obveza profesionalnog bavljenja košarkom ne bih želio zapostaviti daljnje obrazovanje.

 

4Za kraj, kako vidiš vlastito proljeće u redovima »Spartaka«?

Volio bih igrati što više. Siguran sam da ćemo se plasirati u play off, te pružiti još mnogo radosti našim navijačima u dvorani kraj Dudove šume.

 

Razgovor vodio: Dražen Prćić