Arhiv tekstova

Dva bit­na ci­lja – ma­njin­ska pra­va i in­te­gra­ci­ja

Različita su viđenja jednogodišnjeg funkcioniranja Hrvatskog nacionalnog vijeća. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci o radu toga tijela svoja su mišljenja u »Hrvatskoj riječi« iznosili sami vijećnici. Nakon što se većina njih o o tome izjasnila, najpozvaniji da odgovori na sva pitanja jest mr. sc. Josip Ivanović, predsjednik HNV-a.
 
HR: Prošlo je godinu dana od konstitutivne sjednice Hrvatskog nacionalnog vijeća. Kako ocjenjujete dosadašnji rad toga tijela?
    Ocijenio bih ga prijelaznom ocjenom, a jedna takva ocjena dobiva se na temelju onoga što je Vijeće do sada uradilo. Samo da Vas podsjetim što se sve do sada uradilo: Vijeće je formalno-pravno do kraja konstituirano – urađeni su i na II. sjednici Vijeća usvojeni svi relevantni pravni akti na temelju kojih Vijeće funkcionira i djeluje. Zatim, održani su, uz veliku pomoć dopredsjednika HNV-a, i regionalni sastanci s članovima Vijeća, bivšim elektorima, kao i s drugim uglednim ljudima, stručnjacima u određenim područjima. Takvi sastanci su održani u Srijemu, u Podunavlju, Somboru i na koncu u Subotici. Na ovim sastancima razgovaralo se o radu Vijeća, ljudi su iznosili svoja viđenja u vezi što boljeg funkcioniranja Vijeća, i što je još važnije, na tim sastancima su predloženi ljudi za radna tijela Vijeća. Naravno, bila je to prilika da se međusobno bolje upoznamo, ali i da bolje upoznamo prilike u kojima Hrvati izvan Subotice žive, te da vidimo i probleme s kojima se oni suočavaju i kako ih rješavanju. Nadalje, izabran je i Izvršni odbor HNV-a, koji radi u djelokrugu svojih nadležnosti i u okvirima programa koji je usvojen na sjednici Vijeća. Izvršni odbor zajedno s Uredom HNV-a operativno svakodnevno radi kako na realiziranju programa HNV tako i na administrativnim i komunikacijskim poslovima. Tu moramo primijetiti da su oni svaki im povjereni posao od strane države uspješno realizirali, počev od raspodjele sredstava s natječaja, koji raspisuju pokrajinska tijela vlasti, preko obavljanja različitih konzultativnih poslova s državnim tijelima pa do izrade razvojnih planova i programa u određenim oblastima koji su od interesa hrvatske manjinske zajednice u Srbiji i Crnoj Gori.
    Isto tako mora se pozitivno ocijeniti i djelovanje E-vlade našeg Vijeća, koje jedino od svih manjinskih vijeća ima instituciju te vrste - oni poslove iz njihove nadležnosti obavljaju predano, čega je najbolji pokazatelj Internet stranica HNV-a, na koju svi moramo biti ponosni i koju također neamju ostala vijeća. Na njoj se inače objavljuje sve što je od značaja za rad Vijeća, tako da se na taj način osigurava javnost rada. Još ćemo napomenuti da sam ja kao predsjednik Vijeća, ali i moji najbliži suradnici, imao relativno dosta obveza na planu vođenja službenih razgovora s različitim instancama vlasti, od razine državne zajednice, preko republičkih i pokrajinskih do lokalnih organa vlasti. Tu svakako treba ubrojiti i kontakte s predstavnicima drugih država, mahom njihovim diplomatskim službenicima. Također je jedan značajan broj vijećnika i dužnosnika bio na seminarima i savjetovanjima. Dakle, iza nas je jednogodišnje razdoblje u kojem je jedan značajan broj vijećnika uložio velike napore, koji su za posljedicu imali navedene rezultate, što se mora pozitivno vrednovati.
HR: Pa ipak, jedan broj kritičara zamjera Hrvatskom nacionalnom vijeću da se malo toga uradilo?!
    Gledajte, mi koji radimo u javnosti podložni smo kritici i ja kao predsjednik HNV-a od kritike ne bježim. No, moram Vam istine radi ukazati na sljedeće: većina tih kritika, ukoliko, naravno, nisu nedobrohotne, potiče iz nerealnih očekivanja, a osim toga, kako netko može znati da je malo urađeno. S jedne strane, mi nismo mogli više uraditi iz jednostavnog razloga što okvir rada koji nam je određen od države nije velik. Pa ne možemo mi valjda nešto uraditi kada nam to nije ni dano! S druge strane, kritičari ne znaju da mi za ono što radimo ne primamo nikakvu nadoknadu – štoviše, radimo najčešće ulažući vlastita sredstva! U tim je uvjetima, složit ćemo se, vrlo teško očekivati profesionalnost i veću učinkovitost.
HR: Do sada su održane samo dvije sjednice HNV-a i obje su završene tako što je dio vijećnika, oni s liste B, demonstrativno napustio dvoranu. Što se zapravo dogodilo i što je uzrok toj podvojenosti u najvažnijoj instituciji hrvatske nacionalne manjine u Srbiji i Crnoj Gori?
    Te podjele svoj korijen duguju razlozima iz skorije povijesti. One su u osnovi heterogene: imate prvo osobnu netrpeljivost nekoliko ljudi, koji su inače u bliskoj prošlosti bili vrlo bliski suradnici, zatim imate, istina umjetno stvoren, animozitet na nekakvoj ideologijskoj ravni, koji se onda preslikavaju preko lista A i B, to jest preko onih koji su došli u Vijeće preko DSHV-a i onih koji nisu, i na koncu imate podjelu, koja je možda i najprirodnija, na one koji su u oporbi i na one koji su na vlasti. No, mene podjela kao takva previše ne zabrinjava, jer dopustite kakva je to zajednica koja je monolitna u stavovima, koja unutar sebe nema izraženu pluralnost? Ono što zabrinjava je neprihvaćanje te činjenice od strane nekih vijećnika, koje onda treba pratiti i odgovarajuće ponašanje u skladu s tom pojavom, a ne kao što je demonstrirano: »ako ne bude po mojem, onda napuštam skup«.
HR: Država je osnovala nacionalna vijeća, ali se čini da nije uradila i onaj drugi važan korak, nije osigurala sredstva za njihovo nesmetano funkcioniranje. Može li se govoriti o tome kako je bitno bilo zadovoljiti formu, ali ne i suštinu?
    Upravo se tako čini. Mi smo vjerovali da je sam osnutak Vijeća prvi korak koji će pratiti i neki drugi koraci od strane države, i to ne samo što se tiče financija, koji su istina uvjet svih uvjeta, jer omogućuje profesionalizirani rad. Mi smo, na primjer, očekivali da ćemo biti konzultirani u vezi s nekim od zakonskih rješenja, koji nas kao manjinu dotiču. Također smo očekivali da ćemo dobiti i nekakvu konkretnu nadležnost iz zakonom određenih oblasti. Ovako izgleda da smo stvoreni kao nekakav dekor, i to ne toliko za unutarnje političke potrebe koliko za one vanjske, na šta sam ja osobno, ali i kolege predsjednici drugih nacionalnih vijeća upozoravali dužnosnike međunarodnih promatračkih organizacija i institucija.
HR: Podržava li država na adekvatan način rad HNV-a?
    Na žalost osnovna stvar je izostala. Naš osnivač Savezna država, odnosno njeno Ministarstvo za ljudska i manjinska prava nisu ni hrvatskom pa ni ostalim nacionalnim vijećima dali niti dinara. Jednako tako nije dobiven niti dinar ni s republičke razine, i ovdje valja napomenuti da na ovoj razini niti ne postoji odgovarajuće ministarstvo ili drugo tijelo koje bi skrbilo za probleme manjina. Jedino je pokrajinsko Izvršno vijeće preko svojih tajništava u nekoliko navrata dalo nešto interventnih sredstava, sve skupa je to cca 300.000 dinara i to su jedina sredstva kojima je Vijeće raspolagalo i pokušalo pokriti nešto od troškova svoga djelovanja.
HR: S tim sredstvima nemoguće je pokriti niti minimum troškova. Odakle sredstva za djelovanje, putovanja na sastanke?
    Već sam napomenuo, najviše iz vlastitih obiteljskih proračuna. Koristim svoj obiteljski telefon, svoj mobilni telefon, svoj osobni automobil. Dopustite mi da tu budem posve otvoren: nije opravdano i ne može se uklopiti ni u kakvu logiku da visoki dužnosnici naše zajednice snose troškove od interesa za zajednicu. Naša je financijska situacija upravo takva. Iskreno se nadam da će i ovaj period proći i da ćemo prevladati »zavlačenje ruku u vlastite džepove za potrebe zajednice«.
HR: Djelovanje nacionalnih vijeća ne može se zasnivati samo na entuzijazmu i volontiranju. Što Vam o mogućnosti ozbiljnije financijske pomoći kažu nadležni u državnim organima? I što sve planirate poduzeti na tome planu?
    Ovaj problem ne pogađa samo Hrvatsko nacionalno vijeće – on vrijedi i za druga vijeća. Vijeće ni jedne manjinske zajednice u Srbiji koje je do sada osnovano nije riješilo ovo pitanje. Stoga smo se sastali u nekoliko navrata predsjednici nacionalnih vijeća koja djeluju u Vojvodini, i stvorili svojevrsni »aktiv« kojemu je upravo cilj prevladavanje teške materijalne situacije u djelovanju svih vijeća. Osim nedostatka novčanih sredstava nijedno vijeće još nema ni svoje prostorije ni odgovarajuću opremu. Sva vijeća, kao uostalom i naše, djeluju kao »podstanari« u prostorijama neke druge institucije ili organizacije. U takvim nastojanjima dobili smo obećanja potpore od strane najviših pokrajinskih dužnosnika. Nešto je lakša situacija u vijećima kojima lijepu potporu daje matična država, jer i takvih primjera ima.
    HR: Kada ćete sazvati sjednicu HNV-a?
    Prije nešto više od dva mjeseca sam izjavio upravo za »Hrvatsku riječ« da kada se održi regionalni sastanak s vijećnicima iz Subotice, možemo raditi na sazivanju sjednice Vijeća, jer je tako učinjeno sve da se završi stvarno konstituiranje Vijeća. Budući da se taj sastanak nedavno i dogodio i da će mu ovih dana slijediti nastavak, znači da smo ozbiljno pristupili sazivanju nove sjednice Vijeća, koja će se uskoro i održati.
HR: Budući da vijećnici dugo nisu bili na okupu, što će biti glavne točke dnevnoga reda?
    Na dnevnom redu toga sastanka će se naći prije svega konstituiranje svih radnih tijela Vijeća, zatim će biti razmatran prijedlog financijskog plana za 2004. godinu, zatim plan i program djelovanja Vijeća za 2004. godinu u kojima će biti dati osnovni pravci djelovanja Vijeća i posebno prioriteti za tekuću godinu.
HR: HNV nije klasični parlament u kojem se nastupa s listama i u kojem bi se morala obvezno poštovati unutar frakcijska disciplina. Kako mislite da bi se mogla prevladati podijeljenost vijećnika na liste A i B?
    Jedino ukoliko se vijećnici budu o stvarima o kojima se raspravlja opredjeljivali na temelju naloga vlastitih razloga i savjesti. Drugim riječima, moramo prihvatiti postojanje jednog preduvjeta, a to je da su svi vijećnici na istom poslu: svi mi radimo na ostvarivanju prava i interesa, to jest dobrobiti Hrvata u Srbiji i Crnoj Gori. Ukoliko toga ne budemo stalno svjesni, ukoliko ne prihvatimo da među nama nema neprijatelja i da oni nisu na drugoj listi, utoliko će i nadalje biti opredjeljivanja po listama. Ja se iskreno nadam da je to iza nas, te da ćemo u jednoj pluralnoj, parlamentarnoj i demokratskoj atmosferi, ipak dolaziti do rješenja koja će biti prihvatljiva za većinu, bez obzira s koje liste je pojedinac došao u Vijeće.
HR: Kakvi su Vaši službeni kontakti s institucijama u Republici Hrvatskoj?
    Moram prvo istaknuti da imam redovite službene susrete s predstavnicima Republike Hrvatske u Srbiji i Crnoj Gori, konkretno s dužnosnicima u Generalnom konzulatu RH u Subotici i Veleposlanstvu RH u Beogradu. Oni, istina, nemaju ustaljenu dinamiku, ali se održavaju relativno često. Što se, pak, tiče službenih kontakata s institucijama, čija su sjedišta u Republici Hrvatskoj, nismo zadovoljni s intenzitetom tih kontakata. Izbori su usporili intenziviranje kontakata i mi se nadamo da će se ovi neophodni kontakti institucionalizirati. Mi želimo više i očekujemo više kontakata, nadamo se da će se konstituiranjem nove vlasti to i ostvariti.

HR: Kako vidite budućnost Srbije i mjesto Hrvata u njoj?
    Vjerujem da je budućnost Srbije Europa, ujedinjena Europa, koja je uostalom, kako sada stvari stoje, i budućnost svih europskih država. Ta vjera proizlazi iz sljedećeg: što je urađeno od listopada 2000. godine do danas više nitko ne može vratiti na to stanje. Drugim riječima, reformske procese i daljnju integraciju Srbije u međunarodne organizacije nitko više ne može zaustaviti – jedino se može dogoditi određeno usporavanje. A kako će se to odvijati, takvu će sudbinu dijeliti i Hrvati. Kao jedna od malih manjinskih zajednica nastojat će u tomu dati svoj obol, svoj skromni doprinos da se to dogodi brže. Glede budućnosti Hrvati u Srbiji i Crnoj Gori moraju poraditi dosta na planu ostvarivanja manjinskih prava, zatim na jačanju institucionalne izgrađenosti, te na planu integracije u sve sfere srbijanskog društva. To ćemo moći postići ukoliko se na jedan pozitivan način budemo bavili poslovima od interesa za našu zajednicu.