Arhiv tekstova

Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture iz Petrovaradina sve se češće javlja na razini koja nije primjerena ozbiljnim znanstvenim ustanovama. Nedavna »sprdačina« s fragmentom otkrivene freske u

franjevačkom samostanu u Baču podignuta je na razinu svjetskih otkrića, a atmosfera je uzavrela i mistična kao u »Da Vincijevom kodu« ili »Imenu ruže«. 

Krenimo redom: zaštitari umjetničke baštine usko su specijalizirani kadrovi, i svuda postoje za njih posebne studije, čak i u obližnjoj Mađarskoj ili Hrvatskoj. Kadrovi iz Zavoda, protiv kojih nemam ništa, ljudi rade svoj posao, konzervatori su, arhitekti, povjesničari umjetnosti, ali na općoj razini o tome se kod nas malo zna, pa se pod »zaštitarom« smatra netko tko izbacuje pijane goste iz diskoteka, a »konzervatori« su osobe koje otvaraju ili zatvaraju konzerve. No, to je dio naše opće kulture. 

Ako se sustavno ne provodi posao na teritoriju za koji ste zaduženi, u Zavodu imaju »štos« da povremeno prave sesije za medije i političare. Tako je jedan mali i u širem kontekstu cjeline crkve i samostana, minorni fragment, postao »otkriće«, zatražena je intervencija UNESCO-a, možda će doći putem suradnje s Ujedinjenim narodima i trupe KFOR-a ili EULEX-a štititi fragment od tisuće posjetitelja koji trebaju nagrnuti iz cijelog svijeta. Zaboravlja se stalno i namjerno, kako je cijela crkva iznutra oslikana i da je to posao oko čega treba ozbiljno nastupiti, ali prioritet je drenažni kanal oko crkve i samostana, liječenje zidova od vlage, pa tek onda s gomilom vanjskih stručnjaka raspodijeliti daljnje poslove. Nažalost, medijski »štosevi«, kao onaj na katu samostana za konzervaciju knjiga, neće nikad zaživjeti, to je sada jedna ruina, gdje otpadaju keramičke pločice, WC školjke samo su »ukras«, itd. 

No, vratimo se fragmentu. Direktor Zavoda se oglasio točnom godinom nastanka fragmenta, spominjani su romanika i gotika, katolički, pravoslavni i arapski slikari, što otvara mogućnost za druge detalje, da se, recimo, ispita u kojoj je pekarni dotični slikar kupovao burek, ili kojim je autobusom došao iz Praga ili Žiče, svejedno, ali datiranje ozbiljno dovodi u pitanje početak formiranja srpske kulture, i oslikavanja spomenika u ondašnjoj Raškoj i Duklji i vjerojatno promiče rad Svetog Save u osmo stoljeće. Šalu na stranu, ali šalu nisam ja započeo već cijela ta ujdurma, i neko priopćenje koje je povučeno iz opticaja i pridonijelo mistici otkrića, te samo prisustvo pokrajinskog ministra... Sve je to, uz priopćenje koje je mirisalo na promincle, pridonijelo domišljanju da je ipak stvar režirao gospodin Nušić, a možda i vršački uncut Sterija. Ja se skromno bavim barokom i nikad se ne bih usudio upuštati se u taj fragment, niti ima kolega u Zavodu koji bi to valjano potkrijepili, jer se jednostavno nisu bavili romanikom i gotikom, osim prilikom školovanja. Osnovno je da Zavod nije trebao izlijetati oko tog fragmenta i srozati mu cijenu, a i sebi, naravno. 

To me je samo učvrstilo u uvjerenju da se u franjevačkom samostanu u Baču proces zaštite odvija neozbiljno i s kraja, a ne s početka. To što je slučajno nađen, u redu, zaštitite ga, prenesite negdje dok se ne završe ključni i kompleksni radovi. Doći će freske iz crkve, kao i nova otkrića na red, a svi će se sjećati samo fragmenta oko koga se dežurna ekipa »Vjekovi Bača« našla za trenutak u središtu pogrešne pozornosti, kojom se opet zabušava opravdanost projekta i način trošenja sredstava. Isti projekt mogao se primijeniti na razini srpske crkve u Silbašu i romaničke crkve u Moroviću, na koju su svi zaboravili. Ili ambari u Staparu i Arača, sjajan materijal. Zavod koji ima malu čajnu kuhinju polako postaje velika kuhinja, i uskoro možemo očekivati još neko »otkriće stoljeća«.

Upravo dok završavam tekst javlja mi se preplašeni pater Špehar koji je prethodnog dana bio kod priora u Zagrebu žaliti se na uzurpaciju samostanskog prostora. Dan poslije toga delegacija Pokrajinskog zavoda otputovala je također kod priora u Zagreb s molbom da se otac Špehar udalji iz samostana zbog nesuradnje. Dok su oni bili na putu njihovi su arheolozi bez dozvole nemoćnog patera Špehara počeli kopati hodnik na mjestu gdje je nađen fragment freske u nadi da će pronaći temelje kapele. Čak i spremačice na Filozofskom fakultetu znaju kako su franjevački gotički samostani imali ljetne i zimske male kapele, a najčešće je i gvardijan imao osobnu kapelu, te neće biti nikakvo čudo niti svjetski događaj ako se temelji pronađu. Dapače, bit će to potpuno normalno. Upadati u sakralne prostore bez dozvola i ikakve dokumentacije postaje običaj zaposlenika Pokrajinskog zavoda koji će postati opasan ako se praksa nastavi i izvan Bača.