Arhiv tekstova

Novi Slankamen – potencijala ima, nedostaje poticaja

Novi Slankamen smješten je u sjeveroistočnom dijelu Općine Inđija. Kroz njega prolazi regionalna cesta koja od Dunava, odnosno Starog Slankamena, vodi prema Inđiji i dalje ka Rumi. Prema službenom popisu iz 1991. u Novom Slankamenu je živjelo 65,6 posto Hrvata, a u Starom Slankamenu 38,78 posto. Devedestih godina znatan broj Hrvata se odselio iz tog mjesta i doselio se veliki broj srpskog stanovništva. U Novom Slankamenu prema popisu iz 2011. godine ima manje od 3.000 stanovnika. U Starom i Novom Slankamenu je ukupno oko 500 župljana.
Do pred kraj XVIII. stoljeća naselje Novi Slankamen nije postojalo. Do 1783. godine postojalo je samo naselje Slankamen i taj naziv se odnosio na današnji Stari Slankamen. U vrijeme vladavine cara Josipa II. na samo 3 kilometra jugozapadno od postojećeg Slankamena počelo je naseljavanje Hrvata iz Dalmacije i Like, a zatim su se doselili Nijemci i Slovaci. Novoosnovano naselje dobiva naziv Novi Slankamen.
»U prošloj godini u Novom Slankamenu  je bilo osam krštenja, sprovoda je bilo 19 i dva vjenčanja. Kada sam prije 17 godina došao u Novi Slankamen, bilo je 180 kuća katoličkih obitelji. Danas ih je 110. Što se tiče djece koja pohađaju vjeronauk, njih je 12, a nekada ih je bilo 20. Perspektivu vidim u mladima. U župi je 12 mladih obitelji koji imaju malu djecu i to vidim kao jedinu nadu«, kaže župnik Berislav Petrović.

U iščekivanju kanalizacije

Kada su u pitanju životni uvjeti, posljednjih godina rekonstruirana je cestovna infrastruktura i preostalo je da se uradi još nekoliko ulica u selu. U mjestu postoji mjesni ured, pošta, osnovna škola za učenike od prvog do osmog razreda, predškolska ustanova, poljoprivredna ljekarna, trgovine, Dom kulture, kafići. U centru sela nalaze se dvije crkve, srpska pravoslavna svetog Preobraženja i rimokatolička crkva svetog Mihaela Arhanđela.
»Dom kulture koristi KUD Dr. Đorđe Natošević. Planiramo ga obnoviti, prvo krovište, a zatim ga urediti i učiniti dostupnim svim mještanima. Također, u selu imamo nogometno igralište. Planiramo na njemu zamijeniti panelne ograde i postaviti reflektore. Ono što nam nedostaje je kanalizacija. To je velika investicija o kojoj se godinama priča, ali čekamo da se steknu financijski uvjeti za te poslove. Trenutačno redovito čistimo postojeće kanale kako bismo izbjegli izlijevanje vode u vrijeme obilnih padalina. Što se tiče mladih, veliki broj njih je napustio selo, ali ono što daje nadu je da posljednjih godina dolaze iz većih gradova i kupuju nekretnine. Njihova cijena, kao i cijena zemlje, je sada dvostruko veća nego što je bila prije nekoliko godina. Unatrag nekoliko godina prodano je više od 80 nekretnina u Starom i Novom Slankamenu. Selo je živnulo i to nam daje nadu«, kaže predsjednik Mjesne zajednice Boris Drača.

Udruga neaktivna deset godina

Do prije 10 godina u Novom Slankamenu je bila aktivno HKPD Stjepan Radić, najstarija hrvatska udruga u Vojvodini. Udruga je osnovana 1902. godine, a Hrvatski dom ove udruge danas je jedini podsjetnik na dugu tradiciju organiziranja hrvatskog stanovništva. 
»Društvo nije aktivno posljednjih 10 godina. Sada dom iznajmljujemo lovcima kada je lovačka šakalijada, te mještanima za razne proslave. Mladi se uglavnom okupljaju u kafićima, a što se tiče našeg doma posljednje okupljanje je bilo na tribini DSHV-a ove godine. Nažalost, kako je rekao mitrovački župnik, Slankamen je stup slave koje više nema. Mislim da nam treba dodatni poticaj, netko mlad koji bi potaknuo mlade da se više angažiraju i motiviraju. Vjerujem da je kod starijih došlo do zasićenja, a mladi ili se boje ili nemaju vremena, ili ne žele učiniti da se nešto pokrene, a jedan čovjek ne može tu puno uraditi. Imali smo nekoliko pokušaja da se udruga ponovno pokrene, ali se nažalost nije nastavilo. Problem je i što nam je državnom revizijom dom oduzet. Dobili smo ponudu od lokalne samouprave da nam bude ustupljen na korištenje na 99 godina, ali mi na to nismo pristali i predali smo spise odvjetniku. Ono što mogu istaći da je dobro za nas i što nam daje nadu jest dobra komunikacija s predsjednikom DSHV-a Tomislavom Žigmanovim i s predsjednicom HNV-a  Jasnom Vojnić. Prošle godine smo poslije nekoliko godina pauze na našem kirbaju imali predstavnike HNV-a i DSHV-a, što nas je dodatno ohrabrilo. Što se tiče suživota, Slankamen je malo selo gdje se svi međusobno poznajemo. U odnosu na prošlo vrijeme situacija se popravila, živimo svi zajedno i dobro se slažemo«, kaže Darko Peka.
»Pomažem i radim u crkvi i ona nam je jedino mjesto okupljanja. Što se tiče uvjeta života u selu, osobno mislim da je najveći problem što Slankamen nema status pravne osobe i nema svoj žiro račun. Kada bi netko od donatora htio uplatiti novac, ne može to učiniti jer selo nema žiro račun. Što se tiče komunalnih uvjeta, prijeko nam je potrebna kanalizacija ali je to velika investicija i vjerojatno ćemo dugo čekati da se ona uradi«, kaže Nikola Šutija. 
»Ono što bi meni kao poljoprivredniku trebalo i o čemu razmišljam su paneli za proizvodnju struje. Mislim da bi nam tako bio jeftiniji život budući da su energenti poskupjeli. Ali to su za sada samo razmišljanja«, kaže poljoprivrednik Andrija Milošević.
»Mala smo zajednica. Mislim da nam fali snaga da se pokrenemo. Potencijala ima, ali nam fali poticaj, kako u crkvi tako i u našoj udruzi. Još nas ima i onih koji su nekada bili aktivni u Društvu, ali i mlađih koji bi mogli nešto učiniti. Usprkos svemu, trudimo se očuvati naš identitet i tradiciju«, kaže Miroslav Peka.
S. D.