Arhiv tekstova
6. svibnja – sjećanje na protjerivanje Hrvata iz Srijema
Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i ove godine, na dan kada je u Hrtkovcima 1992. godine održan miting na kojemu je sudjelovao Vojislav Šešelj i pročitao imena sedamnaestero Hrvata kojima je javno poručeno da se sele, sjeća se svojih sunarodnjaka koji su u periodu od 1991. do 1996. godine zbog različitih oblika prisile bili protjerani iz Srijema te, djelomice, jugozapadne i zapadne Bačke. Procjenjuje se da je u tom razdoblju oko 40 tisuća Hrvata s navedenih područja trajno napustilo svoje domove, 25 ih je ubijeno dok se njih troje još uvijek vode kao nestali.
Posljedice ovih događaja se osjećaju i danas – kako one koje se tiču nedovoljnog zadovoljenja pravde, tako i druge, posredne. Navest ćemo ovoga puta izostanak politika pozitivnog priznanja našeg naroda u Srijemu: nesudjelovanje u donošenju odluka na lokalnoj razini, deficiti čak i kada su u pitanju sasvim skromne politike poštovanja manjinskih prava, primjerice onih koji se tiču službene uporabe hrvatskog jezika i financiranja nacionalnomanjinskih ustanova te zaštite i obnove pojedinih sakralnih objekata i obilježja vezanih za zajednicu, uništenih ili znatno oštećenih 1990-ih.
Jedna od tragičnih posljedica događaja iz posljednjeg desetljeća XX. stoljeća je drastično smanjenje broja Hrvata u Srijemu. Na ovom području (Srijemski upravni okrug, općine Beočin i Srijemski Karlovci, te gradske općine Surčin, Zemun i Novi Beograd), na popisu 2022. godine Hrvatima se izjasnilo samo 8.398 građana. Budući da je na istom području veliki udio anacionalno izjašnjenih, o narodnosti neizjašnjenih te izjašnjenih nadnacionalno kao Jugoslaveni, razvidno je da se s ovim rezultatima negativnog ozračja i asimilacijskih procesa nešto s čime se moramo suočiti i računati u budućnosti. Vjerujemo u pozitivne ishode tih naših stremljenja, tim prije jer je DSHV postao političkim partnerom vladajuće stranke.
Hrabre nas činjenice da su sve brojnije potvrde da je moguće primjereno komemorirati tragediju srijemskih Hrvata. Na tome želimo intenzivnije raditi, jer zajednica koja ne pamti i ne memorira vlastito stradanje, koja primjereno ne njeguje sjećanje na vlastite nevine žrtve, jest zajednica koja nema budućnost. Ne postoji još uvijek niti jedno javno obilježje koje bi bilo posvećeno ovim događajima koji se, reći ćemo i sada, još uvijek eufemizirano zovu »samo zamjenom kuća«. S time se ne mirimo, kao što još jednom glasno kažemo da prisustvo Vojislava Šešelja i ostalih protagonista ovih događaja u javnosti i samim srijemskim mjestima teško možemo razumjeti i smatramo ih nedopustivim.
Tomislav Žigmanov, predsjednik DSHV-a
